Kako je izgledala 2021. godina kada su u pitanju rezultati banjalučkih klubova?
Kraj jedne i početak druge godine trenuci su kada analiziramo i sumiramo sportske rezultate u posljednjih 365 dana.
Kada je riječ, konkretno, o sportu u Banjaluci, najviše razloga za slavlje imaju u Platonovoj ulici, gdje je stigla druga titula šampiona države u 95 godina dugoj istoriji!
FK BORAC
Fudbaleri Borca su zahvaljujući sjajno odigranom drugom dijelu sezone obradovali armiju navijača u crveno-plavom i prvi put nakon desetogodišnjeg "posta" presjekli šampionsku vrpcu.
Crveno-plave je na putu ka tronu, gdje ih praktično niko nije vidio nakon prvog dijela sezone jer su na petom mjestu za jesenjim šampionom Sarajevom kasnili 13 bodova, odveo Marko Maksimović, pod čijom komandom je ekipa od moguća 42 boda u proljećnoj polusezoni osvojila čak 35 i sasvim zasluženo podigla trofej visoko u vazduh.
Svojevrsna prekretnica za polusezonu bilo je drugo proljećno kolo, u kojem je Borac početkom marta u Vrapčićima odmjerio snage sa Veležom – i razočarao.
Poražena je Maksimovićeva ekipa tada rezultatom 2:0, ali je pristalice banjalučkog premijerligaša mnogo više zaboljela veoma loša partija. Samo jedan "traljavi" šut, isto toliko izvedenih kornera... bili su razlozi da se po drugi put u godini, nakon loših rezultata tokom priprema, trener Maksimović i njegovi izabranici nađu na udaru navijača.
Tokom pomenutog pripremnog perioda, Borac nije postigao nijedan gol. Na četiri kontrolna meča u Antaliji (Kizilkum, Šahtjor, Dinamo Batumi i Krila Sovjetov), banjalučki fudbaleri primili su šest pogodaka, dok su mreže mirovale u "generalci" protiv Krupe.
"Mnogi bi se pokolebali, ali ne i ja", rekao je Maksimović tom prilikom u turskom ljetovalištu i nastavio da vjeruje svojim izabranicima kako tada, tako i nakon "kečine k'o vrata" protiv Veleža.
A onda je "uključen beast mode", proradila je Borčeva mašina i nije stala sve do kraja, do posljednjeg, 33. kola.
U narednih 12 kola, Borac je uknjižio deset pobjeda i dva remija, a posebno se pamte veliki trijumfi na gostovanjima u Sarajevu protiv oba tamošnja rivala (Sarajevo 0:2 i Željezničar 1:2), nakon kojih su brojni navijači znali da odaju priznanje svojim ljubimcima po povratku u Banjaluku.
Imala je Maksimovićeva četa šansu da se za sva vremena upiše u istoriju kluba kao jedina crveno-plava generacija koje je uspjela da osvoji duplu krunu. Stiglo se do finala Kupa BiH, ali je u meču za trofej, igranom u trening-centru FS BiH, više pribranosti i smirenosti pokazala bordo ekipa.
Zahvaljujući osvajanju titule, Borac je stekao pravo da se prvi put nakon deset godina i dvomeča sa Makabijem iz Haife nađe u žrijebu kvalifikacija za Ligu šampiona.
A kuglice su Banjalučane odvele na – rumunski Kluž, najtežeg protivnika u skraćenoj grupi potencijalnih rivala.
Znalo se prije duela u Klužu i Banjaluci da je rumunski šampion favorit na papiru, a kvota na prolazak Rumuna u narednu fazu dodatno je smanjena poslije loše partije Banjalučana u Rumuniji i poraza rezultatom 3:1...
Pred prepunim Gradskim stadionom u Banjaluci se, ipak, "pjevala neka druga pjesma"...
Da su tribine banjalučkog fudbalskog hrama mogle da pričaju te večeri, svašta bi rekle. Prepričale bi brojne emocije, od radosti preko ponosa – do razočaranja.
Srpsko-grčki tandem Stojan Vranješ – Panajotis Moraitis bacio je u trans Borčeve navijače, koji su, pozitivno šokirani, trljali oči gledajući semafor. Da je na snazi ostalo pravilo o pogotku u gostima, Borac bi u tom trenutku imao rezultat koji ga vodi u drugo kolo i omogućava još najmanje šest evropskih utakmica...
Ušlo se, međutim u produžetke, "mirisalo" je i na penale, ali je majstorskim golom Aleksandru Čipčiju spriječio taj scenario i odveo Borac na dvoepizodni okršaj sa gibraltarskim Linkolnom.
Emotivna ispražnjenost nakon dva duela sa Rumunima dugo se osjetila. Borac se, kad je evropska scena u pitanju, preselio u novoformiranu Konferencijsku ligu, gdje je ukupnim rezultatom 4:0 poražen od sjevernoirskog Linfilda, dok je bilo potrebno da prođe više od mjesec dana od početka m:tel Premijer lige BiH da bi se upisala prva pobjeda!?
U međuvremenu, između dvije utakmice sa Rumunima, ostao je bez Almedina Ziljkića, jednog od lidera tima, a u prva četiri prvenstvena duela Borčeve fudbalere predvodila su dva trenera!
Počeo je već pominjani Maksimović, koji je odstupio sa klupe prije revanša sa Linfildom, remijima sa Željezničarom (1:1) i Leotarom (0:0), a nastavio Zoran Milinković, obrukavši se prvo u Posušju (1:0), a onda i protiv Zrinjskog (1:5), kada je Borac doživio blamažu kakvu Banjaluka nije vidjela pola vijeka.
Rješenje za usijanu crveno-plavu trenersku klupu bio je Nemanja Miljanović, koji je sezonu počeo kao strateg juniorske ekipe.
Pod njegovom komandom, Borac je na 15 premijerligaških utakmica uknjižio jedan poraz, uz sedam pobjeda i remija, pa je ekipu, koja se u jednom trenutku nalazila na dnu tabele, "lansirao" na treće mjesto, uz jasno i glasno naglašavanje cilja – druga pozicija i osvajanje Kupa, prema kojem će morati da se ide bez Stojana Vranješa, sa kojim je Borac u finišu polusezone sporazumno raskinuo ugovor.
Govoreći o fudbalu, svakako treba napomenuti da je prvi put pri "Velikanu iz Platonove" formirana ženska selekcija, kojom kroz takmičenje u Prvoj ligi Republike Srpske veoma uspješno komanduje Marko Đurica i koja je na pravom putu da se od sljedećeg ljeta nađe u Premijer ligi BiH.
Na sedam utakmica, Borčeve fudbalerke nisu ispustile nijedan bod, uz čak 52 postignuta gola, bez ijednog primljenog, pa je, naravno, već sada jasno da će proljećni dio tekuće sezone proći u što kvalitetnijoj pripremi za premijerligaške nastupe.
RK BORAC M:TEL
Ako je turbulentno bilo u Ulici Vladike Platona, šta tek reći za Gospodsku, za Rukometni klub Borac m:tel...
Sa prvim danima sad već prošle godine, odjeknula je sportska bomba – trenersku komandu nad rukometašima Borca preuzima Veselin Vujović, jedan od najboljih igrača koje je bivša Jugoslavija ikad dala, dvostruki igrački prvak Evrope sa šabačkom Metaloplastikom, a kasnije trener Vardara i Zagreba, te selektor Slovenije i Sjeverne Makedonije!
Sa nasljednikom Mirka Mikića na klupi dogovorena je saradnja do kraja sezone, nakon čega bi se, kako je i sam Vujović istakao na zvaničnom predstavljanju, "ponovo razgovaralo i vidjelo da li je Vuja za Borac i da li je Borac za Vuju".
Saradnja na kraju nije produžena, a rukometaši u crveno-plavim dresovima pod Vujovićevim vođstvom nisu pružili očekivane partije.
Poslije prvog dijela sezone, Borac m:tel je bio bodovno izjednačen sa jesenjim šampionom Slogom iz Doboja i uz iskusno trenersko ime, očekivao se juriš na povratak titule u Banjaluku.
Umjesto toga – razočaravajuća polusezone. Borac je, u igračkom smislu, lutao, a nijedan od dva bh. trofeja nije završio u ovdašnjim vitrinama. Kad je Premijer liga u pitanju, presudan je bio poraz od Izviđača (30:26) u Ljubuškom tri kola prije kraja sezone, dok je nastup u Kupu BiH za zaborav – Borac u tom takmičenju nije stigao čak ni do završnog turnira...
Veselin Vujović je banjalučke rukometaše predvodio i na evropskoj sceni gdje se, takođe, nije proslavio. U osmini finala EHF Evropskog kupa Borac m:tel je odmjerio snage sa slovenačkim Gorenjem – i razočarao.
U Velenju, na Vujovićevom debiju u Borcu, bilo je 32:28 – a onda blamaža u Boriku...
U revanš utakmici, slovenački predstavnik, uprkos ambicioznim najavama iz crveno-plavog tabora prije utakmice, trijumfovao je razlikom od 16 golova (16:32) i sveo rivala iz Banjaluke na najmanji broj postignutih golova na evropskoj sceni u ovom milenijumu!
Sve su to bili razlozi da Vujović završi svoje djelovanje u Banjaluci, a na klupu se vratio Mirko Mikić – i u rezultatskom smislu preporodio ekipu.
U pauzi između dvije sezone, određeni broj igrača napustio je Banjaluku zajedno sa Vujovićem, a ostala je nekolicina (Vlado Draganić, Aleksandar Milićević, Đorđe Ćelić, Slađan Subotić, Miloš Nježić...), kojoj je priključen veliki broj igrača iz omladinskog pogona, koji su prvi put osjetili šta znači igranje elitnog rukometnog ranga u BiH (Nikša Petrović, Nikola Malivojević, Amar Gračić, Ognjen Kalamanda, Božo Tepić...).
Podmlađena ekipa Borca "prekucala" je polusezonu – završila ju je bez poraza (13-1-0), što se u BiH dogodilo prvi put nakon jedne decenije i podviga sarajevske Bosne!
Crveno-plavi su remizirali samo na gostovanjima u Vogošći (27:27) i Slobodi (26:26), gdje su, u kritičnim trenucima, pokazali smirenost kakve se ne bi postidjeli ni mnogo stariji i iskusniji igrači.
Odlično odigrana polusezona za posljedicu ima činjenicu da Borac m:tel na prvom mjestu ima čak osam bodova više od najbližih pratilaca – Slobode i Vogošće, te devet od Izviđača, branioca titule, što omogućava komotniju, ali ne i opuštajuću situaciju pred izazovno proljeće.
Jedini poraz u zvaničnim utakmicama Mikićeva ekipa doživjela je na evropskoj sceni, kada je poklekla na "vrućem" gostovanju u Peći, u duelu sa starim znancem Besom Famgas.
U prvoj utakmici drugog kola EHF Evropskog kupa, Borac m:tel je savladao predstavnika "Kosova" rezultatom 28:25, ali ta razlika nije bila dovoljan kapiral za okršaj u južnoj srpskoj pokrajini.
Besa je pred domaćom publikom trijumfovala rezultatom 29:22, međutim nije taj poraz mogao da pokvari cjelokupni utisak o sezoni, koja bi, navijači vjeruju, trebalo da bude krunisana titulom prvaka BiH, šestom u istoriji kluba.
ŽRK BORAC
Sjajnu sezonu, govoreći o titulama i trofejima, imao je Ženski rukometni klub Borac, koji je prvi put poslije devet godina osvojio duplu krunu u BiH!
"Osice", do tada šestostruke osvajačice prvenstva i BiH, godinama su, nakon ispadanja iz lige, tavorile u Prvoj ligi Republike Srpske, uz ogromne poteškoće u radu, uzrokovane finansijskim problemima. Konsolidacija se dogodila u sezoni 2019-20, kada je osvojena titula u Prvoj ligi RS i izboren povratak u bh. elitu, a već u povratničkoj sezoni igračice Radeta Unčanina "pomele" su konkurenciju.
Prvi dio sezone, Borčeve rukometašice su završile na drugom mjestu, uz bod manje od prvoplasirane Krivaje, koju su "pregazile" u prvoj proljećnoj utakmici i preuzele prvo mjesto, koje više nisu ispuštale do kraja sezone.
"Mrlja" je bio domaći poraz od Hadžića (24:28) četiri kola prije kraja sezone, koji je mogao da zakomplikuje stvari, ali je preostalih 240 minuta Borac položio "desetkom", a potom se, nakon osvajanja kupova BiH i RS, po prvi put poslije skoro jedne decenije, oprobao i na evropskoj sceni.
Tadašnja selekcija Borca, 2012. godine, lako je položila oružje protiv danskog Holstebra u drugom kolu Kupa EHF. Devet godina kasnije, neke nove "osice" izašle su na megdan Dunajskoj Stredi iz Slovačke, kojoj su morale da čestitaju na plasmanu u treću rundu EHF Evropskog kupa.
Poslije 38:26 u Slovačkoj, u prilično ispunjenom Boriku Slovakinje su trijumfovale razlikom od sedam golova (17:24) i ukazale "osicama" na greške koje treba da se isprave kad je u pitanju neki naredni plasman u Evropu.
KK BORAC BANJA LUKA
Dobru godinu imao je i Košarkaški klub Borac Banja Luka, koji je u prošloj godini, prije svega, završio premijerni nastup u takmičenjima pod okriljem ABA lige i, poslije skandalozno završene košarkaške sezone u BiH, ostao bez prilike da se bori za prvu titulu šampiona BiH u istoriji.
Crveno-plavi su pod komandom nekadašnjeg trenera Igokee Dragana Nikolića zauzeli treće mjesto u "Dvaba" ligi, uz učinak od devet pobjeda i četiri poraza.
U četvrtfinalu plej-ofa, Nikolićev tim je u dvomeču odmjerio snage sa Podgoricom, koja je u drugoj utakmici ove serije nadoknadila minus od četiri poena iz prve utakmice (90:86, 65:77) i zakazala polufinale sa još jednim predstavnikom BiH, sarajevskim Sparsom.
I pored izostanka šanse da se bore za titulu u Ligi BiH, Borčevi igrači ostvarili su najveći uspjeh u istoriji osvajanjem drugog mjesta u Ligi 6. Trebalo je potom da bude odigran fajnal-for u dvorani Pecara u Širokom Brijegu, gdje bi pala odluka o prvaku BiH, ali se Igokea, Borac i Spars u Hercegovini nisu pojavili u zakazano vrijeme...
Na smotri koja je trebalo da bude praznik bh. košarke, pojavio se samo domaćin, koji je, prema Propozicijama takmičenja, proglašen za šampiona.
Komesar takmičenja KS BiH Nadir Koredžija takođe je donio odluku o izbacivanju "klubova-buntovnika" u niži rang, ali je, poslije brojnih previranja unutar najužeg rukovodstva Saveza i do sada neviđenog početka sezone, ta odluka poništena, pa je Borac, prije svega, nesmetano ušao u novu sezonu...
... u kojoj bilježi sjajne nastupe.
Crveno-plavi su u ovom trenutku jedini klub na tlu Evrope bez poraza, a da pri tome nastupa bar u dva paralelna takmičenja. U bh. eliti Borac je na 9-0, dok je "neokrznut" završio i prva tri ABA 2 "balona" (Zlatibor, Osijek i Sarajevo), uz sedam pobjeda iz isto toliko mečeva...
OK BORAC
Spomenućemo, svakako, i Odbojkaški klub Borac koji je imao turbulentnu sezonu 2020-21, ali je takmičarska godina, u rezultatskom smislu, završena odlično.
Tim kojim komanduje Mišo Marjanović imao je tešku sezonu, prije svega sa finansijske strane, ali je uprkos "prašini" u klupskoj kasi smogao snage i načina da ligaški dio sezone završi na šestom mjestu.
Značilo je to da će u četvrtfinalu doigravanja za šampiona igrati protiv trećeplasirane sarajevske Bosne – gdje je napravljen podvig!
Banjalučani su eliminisali Sarajlije u dvije utakmice, da bi potom u polufinalu plej-ofa bili poraženi od Domaljevca.
U novoj sezoni, ipak, "druga priča", još bolja.
Klub je, u organizacionom smislu, uspio da se stabilizuje, što se odmah vidi i po rezultatima.
U prvih deset kola jesenje polusezone, upisan je samo jedan poraz, a onda su stigla još dva, u pretposljednjoj i posljednjoj rundi prije odlaska na zimski odmor.
Taj učinak dovoljan je za osvajanje trećeg mjesta, a u klubu ne kriju da je želja za 2022. godinu prvi izlazak u Evropu u istoriji kluba!
Pored toga, Borac je igrao i u finalu Kupa Republike Srpske, prvi put poslije 2017. godine, te samim tim stekao pravo da se u februaru bori za prvi trofej Kupa BiH u istoriji kluba.
ŽKK ORLOVI
Nakratko ćemo morati da se vratimo košarci i pomenemo Ženski košarkaški klub Orlovi, koji se u 2021. godini okitio šampionskom titulom ali i trofejom u Kupu BiH!
"Orlice", predvođene Draganom Svitlicom, po prvi put u istoriji kluba podigle su šampionski pehar, a posljednji banjalučki klub prije Orlova kojem je pošlo za rukom da bude najbolji u BiH bio je gradski rival Mladi Krajišnik sada već davne 2013. godine, kada su "malene" po četvrti put stigle do trofeja.
U 24 prvenstvene utakmice, ekipa Dragane Svitlice upisala je samo jedan poraz, od ekipe RMU Banovići, rezultatom 93:69, dok je "izdominirala" u svim preostalim mečevima, savladavši sve rivale, pa i Banoviće u revanšu, prosječnom razlikom od čak 33.5 poena!
U polufinalu plej-ofa, Orlovi su rezultatom 2:0 u pobjedama iz borbe za titulu eliminisale sarajevski Plej-of, a onda u borbi za trofej, ukupnim rezultatom 3:1 u pobjedama, savladale gradskog rivala Feniks i, kako rekosmo, prvi put postale šampionke BiH.
Uspjeh bi mogle da ponove u 2022. godini. Orlovi nemaju poraz u dosadašnjem toku sezone (9-0), a "demonstracija sile" traje – koš razlika u prvom dijelu takmičenja je +282!
FK NAPRIJED, FK BSK
Na kraju, nećemo govoriti o titulama u još dva banjalučka kluba, ali treba svakako spomenuti fudbalske kolektive Naprijed i BSK, koji su tokom 2021. godine dobili novo rukovodstvo.
Umjesto dugogodišnjeg predsjednika Čede Ševarike, za novog prvog čovjeka "regionalca" iz Obilićeva imenovan je uspješni privrednik Vladimir Rosić, dok je za predsjednika "romantičara" sa Čaira, kao nasljednik Novaka Damjanovića, izabran bivši fudbaler Aleksandar Vrhovac, koji je tokom karijere nosio i dres banjalučkog Borca.
U radu će mu, kao direktor kluba, pomagati Igor Vrhovac, sa kojim vodi i OFK Spartak 2013, a "tektonske" promjene unutar ova dva fudbalska kluba pozitivno su odjeknule u javnosti, sa nadom da će Naprijed i BSK, uz Borac na vrhu piramide, vrlo brzo biti značajan faktor ne samo u Banjaluci, već i u Republici Srpskoj.