Iako je CJB Banjaluka još 2006. godine Tužilaštvu BiH dostavio izvještaj protiv više osoba zbog ratnih zločina u Mrkonjić Gradu i okolini, do danas niko nije odgovarao za ubistva srpskih civilila u tom kraju.
Zahvaljujući tome, još niko nije odgovarao za masovna ubistva srpskih civila u Bugojnu, Kupresu, Mrkonjić Gradu, Glamoču, Bosanskom Petrovcu, Sanskom Mostu, Drvaru, Jajcu, Bosanskoj Krupi, Travniku, Derventi, na Petrovačkoj cesti, u operaciji „Bljesak"..., piše "Press RS".
"Malo je reći da smo svi mi koji radimo na predmetima ratnih zločina ogorčeni, jer ne možemo da pribavimo dokaza i završimo predmeta toliko koliko ih tužilac Goran Salihović i njegovi saradnici mogu baciti da skupljaju prašinu", kaže za inspektor Centra javne bezbednosti u Banjaluci koji radi na predmetima ratnih zločina.
On kaže da se u ovom odeljenju ne mogu načuditi zašto institucije Republike Srpske ne reaguju i naglašavaju da se sve svodi na izjave ponekog političara jednom u mjesec dana.
"Sve prijave su urađene po najvišim profesionalnim standardima, uz svaku smo priložili izjave više relevantnih svedoka i pune gepeke dokaznog materijala. Međutim, Tužilaštvo u Sarajevu očigledno postoji samo zato da bi kažnjavalo zločine nad Bošnjacima. I to samo one koje su počinili Srbi", kaže sagovornik u banjalučkom Centru javne bezbednosti.
Među najtežim ratnim zločinima koji su u ratu od 1991. do 1995. godine počinjeni u BiH svakako je ubistvo oko 450 srpskih civila i zarobljenih srpskih vojnika u Mrkonjić Gradu i okolini. Kako stvari stoje, taj zločin će ostati - nekažnjen.
Odjeljenje za istragu ratnih zločina banjalučkog CJB-a je 26. oktobra 2006. godine Tužilaštvu BiH dostavilo izvještaj protiv Ante Gotovine i drugih lica zbog počinjenih krivičnih djela zločin protiv čovečnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, povreda zakona i običaja rata na štetu 364 ubijena lica srpske nacionalnosti, od kojih je 137 civila. Nakon što je devet godina opstruisalo podizanje optužnice za ovaj zločin Tužilaštvo BiH je predmet ustupilo Hrvatskoj, piše "Press RS".
"Na djelu je sramna igranka ismijavanja ne samo žrtava i njihovih porodica, već i Republike Srpske, čiji je krajnji cilj da na slučaj padne prašina", kaže ovaj sagovornik iz CJB-a koji je radio na prikupljanju dokaza u ovom predmetu.
Ukoliko se i dogodi da Hrvatska pokrene postupak protiv osumnjičenih, u banjalučkom CJB-u su ubijeđeni da će on biti završen oslobađajućom presudom. To će biti novi šamar i njima i porodicama žrtava.
"Hrvatska je platila 30 miliona evra da bi Haški sud oslobodio Antu Gotovinu od optužbi za zločine nad Srbima. Samo neko ko je u nepomirljivoj zavadi sa zdravim razumom može da očekuje da će Hrvatska tog istog Gotovinu da osudi zbog zločina u Mrkonjić Gradu ili bilo kojeg drugog zločina", kaže isti sagovornik.
Hrvatska vojska je Mrkonjić Grad zauzela 10. oktobra 1995. godine. Nakon što je Mirovnim sporazumom u Dejtonu ova opština vraćena Republici Srpskoj, na gradskom pravoslavnom groblju zatečena je masovna grobnica u kojoj je pronađeno 181 tijelo. Obdukcijom koju je obavila ekipa patologa sa VMA u Beogradu, a koju je predvodio dr Zoran Stanković, utvrđeno je da su u pitanju srpski civili i vojnici koje su Hrvati zarobili, a zatim ubili.
Kod 52 žrtve utvrđeno je da su usmrćene udarcima tupim predmetom (najvjerovatnije maljem), a kod 46 pronađene su kombinovane povrede od hladnog i vatrenog oružja. Četiri žrtve pronađene su bez glave, kod šest glava je pronađena ali odsječena od tijela, a na više od 20 tela konstatovani su nasilni prelomi ruku i nogu ili nedostatak potkoljenica i podlaktica. Pojedinim žrtvama ruke su bile vezane žicom. Prosječna starost identifikovanih civila bila je 65 godina, a njih 11 bilo je starije od 70 godina.
Operacijom "Južni potez" komandovao je štab sa sjedištem u Šipovu, u kojem su bili Ante Gotovina, Mladen Kruljac, Željko Glasnović, Rahim Ademi i Ljubo Ćesić Rojs, a u Mrkonjić Grad su prve ušle Četvrta gardijska brigada, pod komandom Damira Krstičevića i Sedma gardijska brigada, kojom je komandovao Ivan Korade. U zločinu su učestvovale i Prva, Druga i Treća gardijska brigada HVO (komandovali Antun Luburić, Stanko Sopta i Ilija Nakić ), Prvi hrvatski gardijski zdrug (Miljenko Filipović), specijalna jedinica MUP-a Herceg-Bosne (Zlatan Mijo Jelić), 60. gardijsko-desantna jedinica HVO (Davora Dodig), 22. diverzantski odred HVO (Predrag Mandić), 126. domobranska pukovnija (Ante Podrug) i izviđačko-diverzantska jedinica Glavne komande Hrvatske vojske, pod komandom Ivice Dekalića. U dokumentaciji koja ima oko 6.000 stranica navedeno je da su napad na Mrkonjić Grad odobrili tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i njegov ministar odbrane Gojko Šušak.