Za prevazilaženje štetnih posljedica u privredi nastalih širenjem koronavirusa, neophodno je reagovati brzo I konkretnim mjerama, a u fokus staviti plate I doprinose radnika čija su preduzeća zatvorena, saglasni su ekonomski stručnjaci.
Slažu se da je najvažnije pitanje plata zaposlenih, posebno onih kojima je zabranjen rad, a čiji su poslodavci preko noći ostali bez prihoda.
"Kao posljedica toga došlo je do značajnog otpuštanja radnika i zato bi trebalo najviše pažnje da se usmjeri na pitanje plata i doprinosa za rad. Ako se riješi taj problem zaustavićemo otpuštanje radnika, a održaćemo i tekuću potrošnju, kako bi preduzeća koja imaju dozvolu za rad mogla da ostanu neugrožena postojećom situacijom i na taj način tom dijelu preduzeća, koja rade ne bi trebala nikakva pomoć“, naglasio je Predrag Duduković, član Udruženja ekonomista „SWOT“, te dodaje da plate i doprinosi moraju biti na prvom mjestu i u fokusu, kada je rješavanje novonastale situacije u pitanju.
Prema njegovim riječima, druga mjera bi mogla biti pomoć privredi kroz neke beskamatne kredite za obrtna sredstva i to, onda kada kriza prođe i kada počnu da rade.
"Tu dolaze u obzir i neka druga odgađanja obaveza prema državi, odnosno odgađanja njihovih plaćanja," navodi Duduković.
Smatra da mjere koje su predložili nadležni nisu još konkretizovane, te je sve, kako kaže, u fazi dogovora i pregovora i nije donesena nijedna uredba, niti jedna izmjena zakona.
"Imamo jedino sada što se tiče odlaganja poreza na dobit, to je ono što je konkretno dozvoljeno. Međutim, upravo ono što je najvažnije je pitanje plata i obaveza po tim platama u smislu doprinosa i poreza. Imamo nekih nagovještaja predsjednika Vlade, koji je već otprilike govorio kako bi to u suštini trebalo da funkcioniše, međutim još nije konkretizovano i privrednici još ni ne znaju koje će sve mjere vlast poduzeti kako bi im se pomoglo,“ kazao je Duduković.
Ekonomski analitičar, Igor Gavran, navodi da su već najvaljene mjere domaćih vlasti najvećim dijelom korisne i pozitivne, ali da je potrebno uraditi mnogo više.
"Prije svega, potrebno je ove mjere uskladiti s potrebama pojedinih sektora i poslovnih subjekata, jer sredstva su ograničena (kako trenutno raspoloživa tako i eventualna nova) i moraju se pravilno usmjeriti. Oni subjekti koji su realno najteže pogođeni (bili su prinuđeni potpuno obustaviti poslovanje kao direktna posljedica mjera izolacije i ograničenja kretanja, a imali su minimalne unutrašnje rezerve - većina obrtnika, mikro i malih preduzeća) moraju dobiti maksimalnu podršku, jer je to jedini garant njihovog opstanka”, upozorio je Gavran.
On smatra da oni koji su nastavili poslovati relativno redovno ili čak i uspješnije nego prije krize (određeni trgovinski i proizvodni subjekti čije poslovanje je intenzivirano zbog povećane tražnje i umanjene konkurencije) ili koji realno imaju značajne unutrašnje rezerve i takvu tržišnu poziciju da im opstanak nikako nije ugrožen (mnoge javne kompanije, telekomunikacije, finansijski sektor) ne bi trebali dobiti bilo kakvu podršku, ili bar ne više od ove početne privremene odgode plaćanja određenih obaveza, od njih je, ističe, razumno očekivati da vlastitim uštedama i optimizacijom poslovanja prevaziđu poteškoće, pa čak i da pomognu drugima npr. ulaganjem u neki budući stabilizacijski fond ili povoljnijim uslovima pružanja vlastitih usluga onima koji su pretrpjeli veće štete.
“Nekim subjektima i sektorima pomoć neće trebati dugoročno, ali zato treba biti maksimalna u kratkom roku (npr. rad frizerskih salona, zanatskih radnji ili ugostiteljskih objekata može se "restartovati" u potpuno normalno odmah po okončanju krize i mjera izolacije i ograničenja kretanja u BiH, bez ikakvog uticaja vanjskih faktora i tržišta, ali ako im se pomoć ne pruži odmah mnogi će tada već biti nepovratno izgubljeni. S druge strane, veliki izvoznici će zavisiti od oporavaka na izvoznim tržištima daleko više nego od bilo čega što se dešava u BiH, pa za njih neophodna dugoročna podrška”, pojasnio je Gavran, te dodao da za one subjekte koji su u stranom vlasništvu i čija matična kompanija u vlastitoj državi dođe u situaciju obustave poslovanje može doći do zatvaranja pogona nezavisno o bilo kakvim mjerama koje se mogu donijeti u BiH jer će biti riječ o strateškoj odluci na višem nivou.
Sve opisane mjere, kaže Gavran, zahtjevaju značajna ulaganja i finansiranje iz javnih izvora, bilo direktno (isplata plata radnicima umjesto poslodavca) bilo indirektno (odricanje od javnih prihoda koje bi inače poslodavac morao platiti), ali takođe je značajna mjera i ušteda na svim nivoima.
“Takođe, javni sektor mora napraviti značajne uštede, ne samo u troškovima plaća, već i brojnim potpuno nerazumnim rashodima poput abnormalnih voznih parkova, beskorisnih putovanja širom svijeta, finansiranja političkih partija, neesencijalnih nabavki i svega ostalog što je ne samo sada nego i inače potrebno redukovati ili ukinuti. Takođe je značajno i na čemu javni sektor ne bi smio štediti nego naprotiv povećati ulaganja: kupovina domaćih proizvoda, podsticaji privredi, povoljne kreditne linije, olakšanje izvoza, poreske i druge olakšice”, dodao je Gavran.
Kako je pojasnio, nema magičnog seta mjera koji će garantovano riješiti, ali svakako one gore navedene bi trebale biti primijenjene, ali uz spremnost da se na njima istraje odnosno da budu održive i pravilno usmjerene.
“Potrebno je slijediti primjere iz svijeta koji se pokazuju uspješnim i izbjegavati one koji to nisu. Preuzimanje udjela u kompanijama pa čak i cijelih kompanija takođe se ne bi smjelo dogmatski odbaciti (jer bi to nekome ličilo na nacionalizaciju), ako je jedini održiv način da se neki strateški subjekata i veliki broj zaposlenih održe u životi,' savjetuje Gavran.
Mjere koje nadležne vlasti trenutno predlažu, kaže, nisu dovoljne, prije svega jer nisu dugoročnog karaktera.
“Izvjesno je da će i cjelokupna svjetska privreda dugoročno osjećati posljedice aktuelne krize, dakle kratkoročne mjere, makar bile i najbolje moguće, ne mogu biti dovoljne za njihovo saniranje. Neke od posljedica, takođe, nikakve domaće mjere ne mogu ublažiti, jer ne zavise od same Bosne i Hercegovine - npr. smanjenje tražnje za našim izvoznim proizvodima na vanjskim tržištima predstavlja strahovit udar na domaće izvoznike i nemoguće ga je otkloniti bilo kakvim domaćim mjerama (maksimalno privremeno ublažiti)”, navodi on, te dodaje da da se kasnilo i sa najavama mjera.
Kako naglašava, uslovljavanje pomoći zadržavanjem svih radnika bi imalo daleko više smisla da je najavljeno ranije i time eventualno odvratilo one koji su u međuvremenu već otpuštali radnike od takvih postupaka.
“Neke od osnovnim mjera koje su ili najavljene ili nagovještene od strane domaćih vlasti, poput odgode ili umanjenja obaveza plaćanja poreza, doprinosa i drugih obaveza i pokrića troškova plaća i/ili doprinosa za radnike jesu pozitivne i dobro su došle (ako se dosljedno implementiraju), ali nisu ni izbliza dovoljne čak ni u kratkom roku. Također je upitno koliko su i ove mjere održive dok se ne osiguraju sredstva za njihovo provođenje (trenutno ima različitih mogućih izvora u najavama ali ponovo bez dugoročnog i pouzdanog rješenja)”, zaključio je Gavran.