Ričard Dejvis, bivši marinac i biznismen, postao je legenda tako što je 192 puta pucao sebi u grudi da dokaže izdržljivost pancira. Njegova priča inspirisala je film "Druga šansa" reditelja Ramina Bahranija.
"Mnogi misle da sam glup što ovo radim", rekao je Ričard Dejvis i – povukao obarač. Pištolj je bio uperen u njega. Metak se odbio od pancira, a Dejvis je veselo izjavio: "Prosto kao pasulj".
Tako je bivši marinac i propali vlasnik picerije dokazivao izdržljivost svojih pancir-prsluka – pucajući u sebe čak 192 puta. Njegov izum spasio je hiljade života, ali mu je na kraju donio propast.
Priča o njemu toliko je apsurdna i fascinantna da je inspirisala poznatog reditelja Ramina Bahranija da snimi dokumentarac "Druga šansa" (Second Chance).
Dejvis je 1970-ih bio vlasnik propale picerije u Detroitu kada je doživio oružani napad i shvatio da bi "Kevlar" mogao promijeniti sve. Napravio je prvi lagani pancir-prsluk koji se mogao nositi ispod odjeće i osnovao kompaniju Second Chance.
Njegovi proizvodi su ubrzo postali standard – nosili su ih policajci, vojnici, pa čak i američki predsjednik Džordž V. Buš. Vrijednost firme dostigla je 50 miliona dolara, a Dejvis je postao simbol "novog američkog sna".
Ali njegov put do slave bio je obojen i bizarnim incidentima, laganjem, pa čak i tragedijama.
Opsesija slavom i pad
Dejvis je sebe smatrao šoumenom - režirao je filmove o oružju i nasilju, objavljivao časopise i volio publicitet. Ipak, iza kulisa, stvari su počele da se raspadaju.
Kada je na privatnom strelištu slučajno ranio stariju ženu, pokušao je da podmiti tinejdžera da preuzme krivicu. Tokom vatrometa koji je finansirao, eksplozija je ubila jednog čovjeka. Ni tada nije preuzeo odgovornost.
Njegova kompanija je doživjela ozbiljan udarac kada je distribuirao 100.000 pancira od novog materijala "Zylon", koji se pokazao neispravnim – jedan policajac je poginuo.
Dejvisov dugogodišnji saradnik Aron Vestrik, kome je pancir jednom spasao život, kasnije je postao uzbunjivač i tajno snimao razgovore o zataškavanju dokaza.
Lik koji ne zna da prizna grešku
U dokumentarcu Bahranija, Dejvis (70) odbija da u potpunosti prizna svoje greške.
"Neke stvari je bio spreman da otkrije, a za druge – nije bio sposoban da emotivno ode toliko daleko", rekao je reditelj za Gardijan.
Prema Bahraniju, Dejvis je stvorio mit o sebi: "Njegova priča je krvava, osvetnička legenda koja nema mnogo veze s činjenicama. Ali on i dalje vjeruje da je sve bilo baš tako".
I to je možda najtužniji aspekt njegovog lika – čovjek koji je spasavao živote, postao je simbol iluzije o sopstvenoj nepogrešivosti.
(EUpravo zato)
