Od ubistva predsjednika Žovenela Moizea 2021. godine, Haiti je u konstantnom haosu. Bande kontrolišu veći dio teritorije, hiljade ljudi su interno raseljene, a pravosudni sistem je u kolapsu.
Fudbaleri Haitija posle 52 godine će ponovo zaigrati na Svjetskom prvenstvu u fudbalu. U meču odluke Haiti je golovima Dedsona i Providensa savladao Nikaragvu (2:0) i tako završio kao lider kvalifikacione grupe u zoni KONKAKAF ispred Hondurasa.
Mogli su da prođu i sa remijem kako je Honduras takođe odigrao neriješeno protiv Kostarike (0:0), ali su odlučili da svoju sudbinu ne ostavljaju u tuđim rukama kako je ulog bio povratak na najveću scenu posle više od pola vijeka.
Priča fudbalera Haitija je utoliko veća kada znamo njenu pozadinu, te u rangu sa onom Kurasaa koji je postao i površinski i po ljudstvu najmanja država ikada koja se plasirala na Mundijal. Haiti niti jedan meč nije odigrao na domaćem terenu tokom ovih kvalifikacija. Štaviše, selektor Sebastjen Minje nikad nije kročio na ovo ostrvo.
Od ubistva predsjednika Žovenela Moiza 2021. godine, ta država je u konstantnom ratu različitih bandi koje se bore za prevlast. Glavni grad Port o Prens je 85 odsto pod njihovom kontrolom, dok su nacionalni stadion "preuzeli" još prošle godine.
Od oktobra 2024. godine, Haiti se nalazi u začaranom krugu nasilja, bande šire kontrolu ka unutrašnjosti zemlje, stanovništvo osniva "samooodbrambene grupe", dok policija očajnički pokušava da povrati teritoriju.
Građani Haitija su izloženi masovnim ubistvima, seksualnom nasilju, otmicama i prisilnom raseljavanju, a prema riječima Ujedinjenih nacija, u periodu od oktobra prošle godine do juna 2025. godine, život je izgubilo najmanje 4.864 ljudi uslijed brutalnog nasilja.
U istom periodu, zabilježen je broj raseljenih više od 239 hiljada ljudi samo iz regiona Artibonit i Centar gde su bande preuzele kontrolu. Prema izvještaju UN, bez obzira na to što su građani formirali grupe za samoodbranu, upravo te formacije često učestvuju u samoinicijativnim likvidacijama i drugim kriminalnim radnjama.
"Zabrinjava i podatak da su pripadnici zvaničnih bezbednosnih snaga izvršili najmanje 19 vanpravnih egzekucija, od kojih se 17 dogodilo u Artibonitu", navodi se u izvještaju.
Izvještaji navode da se sada već vide "prvi znaci kriminalne uprave gde bande ne samo da kontrolišu teritoriju već počinju da djeluju kao paralelne vlasti".
Kako prenose mediji pravosudni sistem je u apsolutnom kolapsu. Svi sudovi su zatvoreni, a građani ostaju bez ikakve zaštite. Više od 1,3 miliona ljudi je interno raseljeno, a Haiti se sada nalazi među pet zemalja u svijetu, uključujući i Sudan, koje se suočavaju sa glađu.
Iako međunarodne snage pod mandatom UN, predvođene Kenijom, pokušavaju da stabilizuju situaciju, do sada nisu značajno napredovali. Ujedinjene nacije apelovale su na međunarodnu zajednicu da "hitno pojača podršku haitijanskim vlastima i pomogne u zaustavljanju nasilja i obnovi vladavine prava".
Kako je došlo do eskalacije?
Banda "Gran Grif" izvela je napad 3. oktobra 2024. godine na grad Pon Sonde u Artibonitu kada je nastradalo najmanje 115 ljudi, među kojima su djeca i bebe. Više od 45 kuća je bilo u plamenu, što je dovelo do masovnog raseljavanja oko 6 hiljada ljudi.
Pre oktobra, došlo je do prividnog primirja među bandama, što je doprinijelo nekoj vrsti stabilnosti, međutim nakon napada na Pon Sonde, tenzije su dostigle svoj vrhunac.
U prijestonici Port-o-Prensu i provincijima Solino i Petion Vil, došlo je do banditske koalicije Viv Ansanm (Živimo zajedno) koje su preuzele teritorije koje su nekada važile za bezbedne i koristile brutalnu silu kako bi preuzele kontrolu.
Bande su koristile oružje, noževe i vatru kako bi terorisale civile, često ubijajući ljude u svojim kućama i koristeći seksualno nasilje kako bi imali kontrolu nad njima.
Državne bezbjednosne snage nisu uspjele da zadrže teritoriju, a broj pripradnika međunarodne misije (MSS) i njihovih resursa nije bio dovoljan da se usprotivi rastućoj teritorijalnoj ekspanziji lokalnih bandi.
Do kraja 2024, broj interno raseljenih se utrostručio (oko milion ljudi), a u mnogim slučajevima više puta preseljenim. U većem dijelu zemlje su bila ugrožena zdravstvena i humanitarna infrastruktura.
Ubistvo predsjednika
Pokojni predsjednik Haitija Žovenel Moiz ubijen je početkom jula 2021. godine u svom krevetu. Pored njega te večeri u postelji, baš kao i svake prethodne, ležala je njegova supruga Martin Moiz. Porodičnu idilu prekinulo je 26 državljana Kolumbije, koji su došli po predsjednikovu glavu.
Iz sna su je te večeri probudili pucnji. Kada je donekle postala svjesna onoga što će se nešto kasnije odigrati, Martin je probudila djecu i naredila im da se sakriju u toalet.
"To je jedina prostorija u kući bez prozora, tu smo sakrili i porodičnog psa", rekla je za Njujork Tajms prije četiri godine.
Ubrzo su se u njihovoj sobi pojavile ubice. Suprug joj je tada rekao da legne kako se ne bi povrijedila. To su bile posljednje riječi koje joj je uputio. Po sobi su sevali rafali, prvi ju je pogodio u ruku.
"Pomislila sam da ću umrijeti i ja i čitava moja porodica", rekla je.
Ležala je pored kreveta, dok su joj usta bila puna krvi. Želela je da pomogne svom suprugu, ali nije mogla da diše niti da se pomjeri. Za to vrijeme ubice su jurišale po sobi. Čula je kako ubice preturaju po dosijeima njenog muža koji su se nalazili na njegovom radnom stolu.
"Jedino što sam vidjela prije nego što su ga ubili bile su njihove čizme. To nije to. To nije to, govorili su iznova i iznova, a onda su nešto pronašli i jedan od njih je rekao da to traže. Nijedan od ubica nije govorio kreolski ili francuski, govorili su samo španski i razgovarali su sa nekim telefonom dok su pretraživali sobu. Činilo se da su pronašli ono što su htjeli na polici gdje je Žovenel čuvao svoje dosijee", rekla je Martin.
Zatim joj je jedan od njih prišao i uperio lampu u glavu. Provjeravali su da li je živa. Kada su pomislili da je izdahnula, odustali su od nje.
"Kad su otišli, mislili su da sam mrtva", rekla je. Kroz ovu potresnu scenu morala je da prolazi iznova, svakog puta kada je davala iskaz policiji.
Ko je ubio predsjednika?
Pitanje koje je mučilo i nju, ali i čitav narod Haitija bilo je: ko je naredio i ubio predsjednika? Tokom istrage, više od 50 osoba je optuženo, uključujući bivšeg policijskog zvaničnika Kristijana Emanuela Sanona, koji je navodno regrutovao kolumbijske plaćenike. Neki od kolumbijskih vojnika tvrde da su bili dovedeni u zabludu, misleći da će biti telohranitelji. Istraga je, međutim, stalno ometana zbog bezbjednosnih prijetnji, političkog pritiska i problema u pravosudnom sistemu.
Istraga je još uvijek u toku. Sud u Haitiju ponovo je pokrenuo postupak zbog procesnih nepravilnosti i imenovao novog istražnog sudiju. Ranije optužnice su poništene, a ključni svjedoci i dokazi često nisu dostupni lokalnim istražiteljima. Dio dokaza, uključujući Moiseov telefon i nadzorne snimke rezidencije, prebačen je na američke vlasti, što dodatno komplikuje istragu.
Iako su neki osumnjičeni osuđeni u SAD-u, suđenje u Haitiju još uvek nije počelo. Pritisak bandi i nasilje u Port‑o‑Prensu otežavaju rad sudova i odvraćaju svjedoke od davanja iskaza. Eksperti upozoravaju da, ukoliko se istraga ne riješi, politička i bezbjednosna situacija u zemlji može dodatno eskalirati, jer ubistvo Moisea simbolizuje duboku nestabilnost države.
Ubistvo predsjednika Moisea nije samo kriminalni događaj - ono je duboko političko, destabilizujuće i pokazuje koliko je Haitiju potreban stabilan pravosudni sistem i međunarodna podrška da se izbori sa nasiljem i organizovanim kriminalom.
Beskućnici žive na stadionu
Inače, Haiti je i izgubio domaći teren... Stadion Silvio Kator, koji nosi ime po najvećem sportisti u istoriji ove zemlje, djelimično je uništen u razornom zemljotresu 2010. godine, a zatim su ga narednih godina naselili beskućnici. On je danas pretvoren u šatorsko naselje, a između tribina stadiona koji nosi ime po čovjeku koji je osvojio olimpijsko srebro već godinama najnormalnije žive ljudi. Haiti čak četiri godine nije igrao na svom terenu.
