U Doboju je danas održana akademija povodom 110 godina od formiranja austrougarskog logora za Srbe i dolaska prvih interniraca u grad, te je ovom prilikom poručeno da se mora sačuvati sjećanje na stradanje oko 12.000 logoraša da se ovo zlo ne bi ponovilo.
Direktor Republičkog pedagoškog zavoda Slađana Tanasić istakla je značaj da se njeguje sjećanje na ovakve događaje, podsjetivši da su u dobojskom logoru stradala i djeca, te da su u aprilu 1916. godine umrla čak 643 mališana.
"Treba da se sećamo svih žrtava, ali da tu žrtvu prihvatimo kao sveti zalog, obavezu i put ka svjetlijoj budućnosti", rekla je Tanasićeva.
Tanasićeva je istakla da je austrougarski logor za Srbe potvrda postojanja tamne strane ljudskosti i da treba da bude opomena.
"Danas svjedočimo da istina, ma koliko skrivana, nikada ne može biti sakrivena. Danas se zna da su austrugarski krvnici ovaj zadatak uništenja jedne nacije shvatili veoma ozbiljno i radili na tome da posao završe do kraja, jer je broj ubijenih rastao, od nekoliko desetina do nekoliko stotina dnevno", izjavila je Tanasićeva.
Ona je poručila da je dužnost stanovnika Doboja da govore i pišu o ovom logoru i povodu njegovog nastanka, kao i o svim žrtvama utkanim u slobodu Republike Srpske.
Arhijerejski namjesnik dobojski Mirko Nikolić kaže da sjećanje na dobojsku golgotu treba da bude zavjet budućim generacijama, te upozorio da zaborav znači njihovo ponovno stradanje.
On je napomenuo da je stradalnike dobojskog logora Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve kanonizovao kao novomučenike Eparhije zvorničko-tuzlanske.
O razmjerama stradanja logoraša govorio je đakon Vlado Mojević koji je naveo da je od 1915. do 1917. godine kroz logor u Doboju interniran 45.791 Srbin, među kojima 16.673 muškarca i 16.996 žena i djece iz BiH, te 12.122 srpska vojnika i jedan broj starijih ljudi, žena i djece iz Srbije i Crne Gore, od kojih je 12.000 stradalo.
On je podsjetio je prvog dana, 27. decembra 1915. godine, u logor internirano oko 600 Srba, mahom djece, žena i staraca koji nikome ništa nisu skrivali.
Đakon Mojević kaže da je dobojski logor bio dio šireg projekta austrougarskog okupatora na uništenju pravoslavlja s ove strane Drine, u čemu su im, naročito u Doboju, pomagali neljudi iz drugih naroda koji su angažovani u takozvane vojne policije u logor odvodili svoje komšije Srbe.
On je istakao da je stradanje interniraca nastavljeno i nakon raspuštanja logora tako što je sjećanje na taj događaj sistematski ućutkivano u periodu NDH-a, a takav odnos prema srpskim žrtvama je nastavila i komunistička doktrina u Doboju koja je zabranila da se na spomen-kosturnicu vrati krst.
"Komunisti su mudro od Doboja napravili da je grad-heroj, a ne mučenik, nazvavši centralni park Parkom narodnih heroja i tako u zaborav gurnuli stradanje Srba i sve što se tada dešavalo", rekao je đakon Mojević.
Akademiju je organizovala Medicinska škola iz Doboja, čiji je direktor Milena Damjanović poručila da na današnjim generacijama nije da nose krivicu prošlosti već odgovornost da se ona pamti.
"Sjećanje na dobojski logor je poziv na učenje da se poštuje svaki čovjek bez obzira na ime, vjeru ili porijeklo, kao i da su sloboda, dostojanstvo i mir vrijednosti koje se moraju braniti i čuvati znanjem, dijalogom i humanošću", poručila je Damjanovićeva.
U okviru današnje akademije proglašeni su i nagrađeni najbolji literarni radovi sa konkursa "Srpske golgote 20. vijeka" koji je organizovao dobojski Književni klub "Jovan Dučić".
Od 100 pristiglih radova, za najbolji literarni rad proglašena je rodoljubiva pjesma "Tuga u kamenu" Dušana Komazeca iz Stanišića.
Drugo mjesto osvojio je Aleksandar Savić iz Bačke Palanke za pjesmu "Golubnjača", a treće Ružica Krstić iz Bijeljine za pjesmu "Bezdan".
Akademija je održana na Pavlović Univerzitetu, a prethodno je u Umjetničkoj galeriji Centra za kulturu i obrazovanje otvorena izložba dokumentarne građe "Dobojski logor" uz blagoslov NJegovog visokopreosveštenstva mitroplita zvorničko-tuzlanskog Fotija.
Na 12 printanih panoa predstavljena je dokumentarna građa o stradanju Srba sa područja Sarajeva, Sokoca, Rogatice, Bileće, Trebinja, kao i prostora zapadne Srbije, sa kojih je najviše internirano stanovništvo u dobojski logor.
Austrougarske vlasti formirale su koncentracioni logor za Srbe u Doboju 27. decembra 1915. godine.
Na molbu i inicijativu profesora pravoslavne vjeronauke Vlade Mojevića uz podršku direktora dobojske Medicinske škole Milene Damjanović, Pedagoški zavod Republike Srpske donio je odluku da se 27. decembar u svim srednjim i osnovnim školama u Republici Srpskoj jedan čas posveti uspomeni na stradanje Srba u dobojskom logoru 1915-1917. godine.
