Sa analitičarem Evropske inicijative za stabilnost Adnanom Ćerimagićem porazgovarali smo o budućnosti BiH nakon apliciranja za prijem u EU.
Šta vlasti treba da urade, kako intelektualci mogu da pomognu i koliko će sve da traje saznajte u intervjuu ispod.
- Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović juče je u Briselu predao aplikaciju BiH za prijem u EU. Koliko je ovaj korak zaista veliki i važan?
Predaja zahtjeva za članstvo u EU je prilika da se svi u BiH okupe oko zajedničkog cilja - članstva u EU, ali prvo dobivanja, prije svega upitnika, a onda i kandidatskog statusa te otvaranja pregovora za članstvo u EU. Predsjedavajući Predsjedništva BiH je juče u Briselu građanima BiH obećao sticanje kandidatskog statusa do kraja naredne godine.
- Ima li razloga za optimizam da će se to i desiti?
"Zadnjih deset godina u odnosima EU prema BiH bilo je dosta nelogičnih stvari. Previše često nam se dešavalo da je EU postavljala uslove koji nisu imali uporište u standardima koji važe u samoj EU."
S obzirom na sve što smo u odnosu EU i BiH gledali u zadnjih deset godina, teško da racionalan čovjek može biti optimista, ali ako nešto budi nadu, onda je to činjenica da je Predsjedništvo BiH u Master planu EU integracija, a koji je usvojen sredinom prošle godine, obećalo predaju zahtjeva za članstvo u EU do kraja januara ove godine. Sa dvije sedmice zakašnjenja obećanje je ispunjeno, pa se nadam i očekujem da će i dajučerašnje obećanje o kandidatskom statusu biti ispunjeno. Iako je predaja zahtjeva bio lakši zadatak od dobivanja kandidatskog statusa. Ali, i nagrada kandidatskog statusa je daleko veća od nagrade koju je BiH dobila predajom zahtjeva. Naime, današnjim činom BiH je prestala biti jedna od dvije zadnje zemlje zapadnog Balkana koje nisu predale ovaj zahtjev.
- Nakon predaje zahtjeva, Brisel bi trebao odgovoriti dostavljanjem upitnika BiH. Koliko ćemo, prema Vašoj procjeni čekati na taj korak i od čega on zavisi?
Dužina čekanja na dostavljanje upitnika će zavisiti od sposobnosti Predsjedništva i Savjeta ministara BiH da sve u BiH okupe oko ovog pozitivnog i za sve u BiH korisnog cilja. Predsjedništvo i Savjet ministara BiH će morati ubijediti svih 28 zemalja članica da zaslužuju dobivanje upitnika. I da su sposobni na njega odgovoriti. Naime, svih 28 zemalja članica mora jednoglasno podržati da se zahtjev BiH proslijedi Europskoj komisiji, koja tek onda može BiH poslati upitnik.
Uloga Ministarstva inostranih poslova BiH i bh. diplomatske mreže, te naših prijatelja i susjeda koji su već u EU, ili ispred nas u procesu EU integracija, će biti važan element koji će odrediti brzinu kojom će sve zemlje članice biti spremne na taj korak. Ne treba zanemariti i mogućnost aktiviranja bh. dijaspore, te ličnih kontakata sa prijateljima BiH u zemljama članicama EU koje imaju bh. intelektualci, umjetnici i sportisti. Ali, najvažniji element i preduslov svega ovoga je sposobnost Predsjedništva i Savjeta ministara BiH da uvjere sve u BiH (od vlada svih nivoa do građana, intelektualaca i akademske zajednice) da su iskrene u namjeri sticanja kandidatskog statusa i da je to cilj oko kojeg se vrijedi okupiti. Taj zadatak uvjeravanja neće biti lagan, ali korist za sve u BiH može biti višestruka.
- Šta je s uslovima koji su već odavno postavljeni - dokle se stiglo sa njihovim ispunjavanjem?
Zadnjih deset godina u odnosima EU prema BiH bilo je dosta nelogičnih stvari. Previše često nam se dešavalo da je EU postavljala uslove koji nisu imali uporište u standardima koji važe u samoj EU. Ili da EU tretira BiH drugačije od drugih zemalja u procesu proširenja. To je jedan od razloga i zašto BiH nije predala zahtjev za članstvo u EU tokom 2009. godine, kada su to uradile Crna Gora, Albanija i Srbija. Insistiranje na samo jednom modelu policijske reforme u BiH, bez da postoji zajednički model izgleda policije u EU, je samo jedan primjer. Drugi primjer je insistiranje na provođenju presude u slučaju Sejdić i Finci. Teško je razumjeti insistiranje EU na ovoj presudi kada znamo da bi Sejdić i Finci bili suočeni sa gorom diskriminacijom da su rođeni u Briselu, Južnom Tirolu ili na Kipru. Sve ovo je stvorilo pogrešan utisak u BiH da je zbog nemogućnosti političke elite u BiH da se dogovore, EU za BiH spuštala svoje standarde. Kako je mogla spuštati standarde, koji u EU, nikada nisu ni postojali?
- Da li predaja aplikacije omogućava pristup našoj zemlji nekim evropskim fondovima?
Sam čin aplikacije neće povećati pristup predpristupnim fondovima. To se neće desiti ni sa sticanjem kandidatskog statusa. Predpristupne fondove EU nudi zemljama u procesu proširenja kao podršku za približavanje i usvajanje EU standarda. Da podstakne brže i kvalitetnije usvajanje EU standarda, i, da tako kažem, pokrije moguće troškove.
Ali, glavna financijska nagrada za zemlju koja napreduje ka EU ne dolazi kroz predpristupne fondove, već kroz investicije koje će dolaziti u zemlju koja je politički i regulativno sve stabilnija i predvidivija, koja ima cilj članstva u EU i radi na njemu, i čija regulativa je kompatibilna sa EU standardima.
Da bi se BiH razvijala moraće investitoru ponuditi barem iste uslove kao Rumunija, Bugarska ili Hrvatska. Među tim uslovima je i članstvo u EU, tj. nesmetan pristup EU tržistu od 500 miliona ljudi. Iz tog razloga imperativ je da BiH što brže usvaja EU standarde i da se kreće prema cilju punopravnog članstva u EU.