Banjaluka: Tuku šipkama i prijete stanarima!

Stanari kažu da ne mogu više da trpe uvrede, psihičko i fizičko maltretiranje, buku i psovke, kao i činjenicu da im policija ne može ili neće da pomogne.

Iako većina stanara, vidno zabrinuta za svoju bezbjednost, nije olako pristajala na razgovor, oni najhrabriji odlučili su da stanu na kraj ovoj, kako kažu, dugogodišnjoj torturi.

Oni tvrde da u svojim vlastitim stanovima žive kao u zatvoru, a da u dvorište ne smiju ni da provire, jer se svaki put završi verbalnim, ali ponekad i fizičkim obračunom sa problematičnim tinejdžerima, piše "Press RS" u izdanju za srijedu.

"Od juna prošle godine živimo u strahu od omladinaca kojima možemo biti roditelji. Svaki dan se okupljaju na požarnim stepenicama, piju, puše cigarete i marihuanu, uništavaju zgradu i dvorište, galame, psuju, bubnjaju, pale papire i ubacuju u stanove, pale vatru u dvorištu, vrše veliku i malu nuždu oko zgrade, pokazuju stražnjice, a nerijetko se desi da nas psuju, prijete nam, pa čak i nasrću na nas, guraju i udaraju. Potpisujemo peticije, pozivamo dnevno stotinu puta policiju, ali niko ništa ne čini da nam pomogne", pričaju preplašeni stanari.

Stanari kažu da je najgore kada djeca stave kapuljače i dođu sa palicama u rukama, pjevajući navijačke pesme, jer tada taj prizor izgleda strašnije od svih koje su do tada doživjeli.

"A to rade čisto da bi nas isprovocirali. Nakon što ih policija otjera, oni se vrate sa palicama i zovu kroz prozor govoreći: "Izađite i slikajte ako smete". Jednostavno, provociraju jer im se može i jer vide da za njihovo ponašanje nema posljedica i da ih niko ne kažnjava", ogorčeni su stanari.

Oni kažu da su na početku pokušavali lijepim riječima da im daju do znanja da u zgradi ima male djece, ali i starijih kojima smeta buka, međutim, to ih još više iznervira i postajali bi još gori.

"Kada smo vidjeli da ne pomažu lijepe riječi, krenuli smo da galamimo kroz prozor, neki bi čak silazili ispred zgrade i galamili, međutim, i to bi neslavno završavalo. Svi oni koji se suprotstave bili bi šikanirani, na stanove bi im se bacalo kamenje, opušci, pivske konzerve, a neki bi bili i fizički napadnuti", kažu stanari.

Najviše su ogorčeni radom, odnosno, kako oni kažu, neradom policije, koja kada se i odazove kaže da ne mogu ništa konkretno da učine, jer je riječ o maloljetnicima.

"Samo prošlo leto Policijskoj stanici Obilićevo upućeno je preko 60 poziva, odazvali su se pet puta i čim bi otišli, djeca bi se vratila na isto mjesto, ali deset puta goreg ponašanja. Sve što mi tražimo je da policija kontaktira roditelje te djece, napiše krivičnu prijavu roditelju, ako ne može djetetu, i sve bi sigurno bilo riješeno. Iako imamo fotografije svih maloletnika koje smo pokazali policiji, oni ne preduzimaju ništa", nastavljaju oni.

Predsjednik Upravnog odbora ZEV-a ove zgrade Mirko Valentić, koji je ujedno i najstariji stanar, kaže da je izgubio svaku nadu da će stvari da krenu nabolje.

Mirko kaže da za 40 godina života u ovom naselju nije vidio ovako nešto. Sagovornik Pressa, jedini koji je pristao da se fotografiše i ide sa punim imenom i prezimenom, bez obzira na rizik kojem se izlaže, i sam je dva puta bio fizički napadnut, ali kaže da se ne boji jer je jako umoran od borbe sa vetrenjačama.

"Dva puta su fizički nasrnuli na mene, jednom su me pogurali, drugi put su metalnom šipkom krenuli na mene i to nije ugodna situacija. Ja se njih ne bojim, najlakše bi bilo da i ja vratim, ali opet neko mora da bude pametniji. Sede do kasno naveče i smetaju svima, razbijaju flaše, lupaju bubanj, neretko i uđu u haustor pa galame. Sreća pa ja nemam problema sa snom, ali vidim po supruzi i po svim ostalim stanarima da ljudi jednostavno ne spavaju. Imaju park i igralište preko puta zgrade, neka idu tu i sjede, neka se druže djeca, nemamo mi ništa protiv, ali ovo ponašanje i to ispred prozora stanara, jednostavno je neprihvatljivo", kaže Valentić.

Iz Centra javne bezbednosti do sada nisu odgovorili na pitanja kada će ovaj problem biti riješen i zašto se do sada ništa nije preduzelo.

(MONDO)