Tek je počela nova godina, a prva velika slava nam je već tu - Stevanjdan. Na treći dan Božića SPC slavi zaštitnika loze Nemanjića i "dan škrtica". Ovo su neki običaji.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju danas treći dan Božića, posvećen Svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu. postoji veliki broj narodnih običaja vezanih za Stevanjdan. Na taj dan završava se ophod kod domaćina koji je započeo obilazak komšija i prijatelja, ide se od kuće do kuće i miroboža, koristi običaj da se zavađeni pozdrave i poljube, a time i izmire. "Jer, ovo je dan opšteg mirenja i praštanja."
Osnovno je da se na današnji dan iznosi božićna slama iz kuće, ali tiho da se ne "otjera Božić", i pažljivo jer je dragocjena. Ta "tišina" je potrebna jer je slava sv. Stefana u treći dan najradosnijeg hrišćanskog praznika. Slama se, zbog vjerovanja u njenu plodotvornu moć, prvo pažljivo pomete i sakupi, a potom ostavlja u štalu, voćnjak ili među pčele, da pojača rod ili napredak.
U Vojvodini je tradicija da slamu iznose žene. One metlu kojom je božićna slama pometena, ne koriste tokom godine, već radi zdravlja čuvaju. Slavski kolač za Stevanjdan mijesi se dan prije slave, i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom itd. Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama a zatim posvećuje i siječe ili lomi, već pram lokalnim običajima).
Za ovu slavu, šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti poslije Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju. Ipak, za ovu kao i za sve slave slavljene na tlu Srbije najvažnije je da domaćin na sto iznese slavski kolač, da na trpezi uz ikonicu sveca – Svetog Stefana, gori slavska svijeća i da u domaćinovu kuću dođu njegovi najbliži - rodbina, kumovi, bliski prijatelji. Bez njih, ništa od navedenog nema smisla.
(MONDO)
