Nikada zaboravu ne smijemo predati korijene i ognjišta naših predaka, ma gdje god nas životni put odveo, pričaju dvanaestogodišnje blizanke Petra i Grejs Kukić.
Rođene u Njemačkoj, po očevim korijenima su iz Republike Srpske, a majčinim iz Kenije. Ipak, čežnja prema očevoj djedovini, u dalekom svijetu - djevojčice kažu, svakim danom sve je veća.
Da ljubav piše najljepše životne priče, i to kada se najmanje nadamo - primjer su Penina i Milenko Kukić.
Prije trinaest godina, došavši iz Kenije u Njemačku - Penina upoznaje Milenka. On je kćerke upoznao sa potkozarskim korijenima, te ih naučio da govore srpski jezik.
"To mi je bio cilj, kada sam dobio djecu, da ih naučim prvo srpski jezik. Stalno smo srpski jezik govorili", kaže Milenko Kukić.
Petri i Grejs nisu strani ni srpski običaji i kultura.
I njihova majka Kenijanka voli Republiku Srpsku. Zbog toga svakog avgusta dolaze u Veriće. Tom prilikom, Petra i Grejs posjete i crkvu Sv. Ilije, gdje su kao bebe krštene.
"Zaista se divno osjećam kada dođemo u Republiku Srpsku. Osjećam se kao kod svoje kuće u Keniji. Ovdje je narod veoma topao, a pejzaž je divan. Od srpskih specijaliteta naučila sam napraviti sarmu, palačinke, pasulj, pitu i musaku", pojašnjava Penina Kukić.
Iako daleko žive od djedovine, Petra i Grejs su primjer kako se identitet srpskog naroda - jezik, pismo, kultura, običaji i vjera trebaju čuvati i njegovati u tuđini. I to bi trebalo da bude obaveza svih nas.
(RTRS/MONDO)
