Dekan AGGF-a Saša Čvoro o uređenju Banjaluke: Ne treba svaki kružni tok ili slobodni prostor pretvarati u "objekat", već voditi računa o kvalitetu javnog prostora.
Banjaluci prijeti vizuelna prezasićenost javnog prostora ukoliko svaki kružni tok ili raskrsnica postanu mjesta za postavljanje različitih vizuelnih atrakcija, upozorio je dekan Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Saša Čvoro.
Govoreći o postavljanju spomenika knezu Lazaru u banjalučkom naselju Budžak, visokog oko osam metara, Čvoro je rekao da se u arhitekturi ne bi trebalo polaziti od toga da li se neki spomenik nekome dopada, već od prostornog konteksta u kojem se postavlja.
"Kružni tokovi su, prije svega, infrastrukturni saobraćajni prostori koji imaju svoju jasnu namjenu, horizontalnu i vertikalnu geometriju i uslove neophodne sagledljivosti", rekao je Čvoro za Srnu.
Prema njegovim riječima, svako postavljanje arhitektonskih elemenata, posebno spomeničkog karaktera, unutar kružnih tokova mora uzeti u obzir saobraćajnu bezbjednost, odnos prema okolnoj izgrađenoj sredini i mogućnost pješačkog pristupa.
Nije svaka vidljiva lokacija dobra lokacija
Čvoro smatra da bi osnovni kriterijum trebalo da bude kvalitet prostora, a ne samo vidljivost sadržaja koji se na njemu postavlja.
"Za svaku vrstu intervencije u javnom prostoru neophodno je raspisivanje arhitektonsko-urbanističkog konkursa kako bi se dobilo više idejnih rješenja koja daju odgovor na uklapanje memorijalnih elemenata u urbanu matricu grada", naveo je Čvoro.
On je upozorio da pojedinačni elementi mogu biti zanimljivi, ali da preveliki broj takvih intervencija može dovesti do toga da se međusobno nadmeću umjesto da komuniciraju sa gradom.
"Svaki pojedinačni element može biti zanimljiv, ali kada ih ima previše, oni prestaju da komuniciraju sa gradom i počinju da se međusobno nadmeću", rekao je Čvoro.
Banjaluka, prema njegovim riječima, ne mora svaki kružni tok ili slobodni prostor pretvarati u "objekat". Neke lokacije mogu biti prepoznatljive po kvalitetno uređenom zelenilu, drvoredu, pejzažu, suptilnoj skulpturi ili dobro riješenoj rasvjeti.
Savremeni pristup javnom prostoru, dodao je, sve više stavlja naglasak na pejzaž, zelenilo, biodiverzitet i kvalitet boravka, a ne samo na vizuelni efekat.
"Grad ne smije da bude bez skulptura i spomenika. Naprotiv. Ali svaki takav element treba da ima svoje mjesto, razlog i prostorni kontekst", naglasio je Čvoro.
Banjaluka kao zeleni grad
Govoreći o urbanom identitetu Banjaluke, Čvoro je ocijenio da grad ima snažan potencijal, ali da njegov identitet ne bi trebalo svoditi na jedan stil, materijal ili simbol.
"Naša specifičnost je upravo u prepoznatljivoj povezanosti prirodnog okruženja, Vrbasa, aleja, parkova, različitih istorijskih slojeva i relativno mirne sredine. Imamo potencijal da budemo prepoznatljivi kao zeleni grad u kojem su javni prostori kvalitetni, povezani i prilagođeni ljudskoj mjeri", istakao je.
Zbog toga je, kako je rekao, potrebna jasna politika javnog prostora koja bi definisala principe uređenja, zelenila, rasvjete, kao i odnosa prema spomenicima i drugim intervencijama.
Posebno je ukazao na značaj arhitektonskih konkursa, navodeći da bi prostori važni za integritet grada trebalo da budu otvoreniji za arhitektonsku struku i javno mnjenje.
Govoreći o uređenju gradskih prostora, Čvoro je kao suštinsko pitanje izdvojio njihovu funkcionalnost.
"Dobar javni prostor nije onaj koji je samo dobro publikovan, kako bi mlađi rekli, fotografisan i objavljen, već onaj u kojem ljudi žele da borave i ostanu", rekao je Čvoro.
Kada je riječ o kružnim tokovima i saobraćajnicama, prvo se, prema njegovim riječima, mora voditi računa o bezbjednosti i funkcionisanju saobraćaja.
Tamo gdje prostorne i saobraćajne mogućnosti to dozvoljavaju, prioritet bi trebalo da imaju dendro fond, naročito visoko zelenilo koje obezbjeđuje hlad, zatim odgovarajuće pješačke površine, kvalitetna rasvjeta i pejzažno uređenje.
Čvoro smatra da bi arhitektonski konkurs mogao imati važnu ulogu i u takvim projektima, jer bi više stručnih timova ponudilo različita rješenja za složen urbani problem.
"Možemo, na primjer, dati konkursni zadatak za jedan kružni tok i tražiti da autori istovremeno riješe saobraćaj, pejzaž, zelenilo, vizuelni identitet, održavanje i eventualni umjetnički ili memorijalni element. Tek tada dobijamo cjelovito arhitektonsko-urbanističko rješenje", naveo je Čvoro.
Takav pristup, ocijenio je, mogao bi biti put i za Banjaluku i druge urbane sredine u Republici Srpskoj - da se sa pitanja "šta da postavimo na ovu lokaciju" pređe na pitanje "kakav javni prostor želimo da dobijemo na ovoj lokaciji?".
"A možda je upravo to najvažnija promjena u razmišljanju o gradu", rekao je Čvoro.
