Dok većina ljudi pri pomisli na šišmiše osjeti strah ili nelagodu, dvadesetpetogodišnji Vojo Milanović iz Centra za krš i speleologiju u Istočnom Sarajevu u njima vidi jednu od najzanimljivijih životinjskih vrsta na svijetu.
Rođen 2000. godine, Vojo se već pet godina bavi istraživanjem šišmiša i jedan je od rijetkih ljudi u Bosni i Hercegovini koji je svoju ljubav prema prirodi usmjerio upravo ka ovim noćnim letačima.
A sve je, kaže, počelo sasvim slučajno.
Prvog šišmiša ugledao je u haustoru zgrade u kojoj živi. Umjesto straha, osjetio je znatiželju. Počeo je da čita o njima, da istražuje njihov način života, a onda je hobi prerastao u ozbiljan naučni rad.
Od tada je istraživao šišmiše širom Bosne i Hercegovine, ali i izvan njenih granica. Iskustva je sticao, između ostalog, u Španiji i Australiji, upoznavajući različite vrste i metode njihovog proučavanja.
Kada nije u pećinama ili na drugim istraživačkim lokalitetima, Vojo njihove aktivnosti prati uz pomoć posebne opreme. Ultrazvučni detektori tokom cijele noći snimaju zvuke koje ljudsko uho ne može registrovati, a analiza tih snimaka kasnije otkriva koje vrste borave na određenom području i kako se ponašaju.
Ekipa Monda je s Vojom boravila u Mićinoj pećini, nedaleko od Bihaća, gdje smo imali priliku iz prve ruke upoznati stanovnike ovog podzemnog svijeta. Milanović je jedan od istraživača koji je boravio na Sedmici nauke na Uni.
"Mislim, to su neke moje lične, subjektivne opservacije, koliko sam imao priliku da se susretnem baš s ovom vrstom. One su veoma konzervacijske i zaštićene različitim direktivama, naročito kada je riječ o porodiljskim kolonijama, gdje borave ženke".
Iako nisu među omiljenim životinjama ljudi, Vojo kroz osmijeh kaže:
"Nije on možda reprezentativan primjer za medije, nije jedan od 'slađih', ali..."
Milanović je u svom malom času u prirodi otkrio da u BiH trenutno ima potvrđenih 33 vrste šišmiša, a da se naučnici nadaju da će potvrditi još dvije.
Dok pažljivo pregledava jednog od primjeraka, objašnjava kako se utvrđuju osnovne karakteristike životinje.
"Sada treba još da ga pregledam, da ti kažem da je mužjak".
Njihove sposobnosti često iznenade i naučnike.
"Neke vrste čak mogu da uhvate plijen u letu vrlo lagano".
A kada se govori o šišmišima, gotovo da nema poznatijeg stereotipa od onog da se lijepe ljudima za kosu. Pitali smo i Voju koliko u tome ima istine.
Kroz šalu nam je ponudio da jednog od šišmiša pusti pravo na našu glavu kako bi dokazao da je riječ o običnom mitu.
"Oni love insekte i nekad se može desiti da osjete insekta u kosi pa da se zapetljaju, ali to je slučaj jedan od milion".
Upravo zbog brojnih predrasuda, šišmiši su često nepravedno stigmatizovani, iako imaju izuzetno važnu ulogu u očuvanju prirodne ravnoteže.
"Problem kod šišmiša, zbog gubitka staništa i smanjenja brojnosti populacije, jeste to što ženke u 99 odsto slučajeva imaju samo jedno mladunče godišnje. Zbog toga se populacije sporo obnavljaju i veoma su osjetljive. Mladunci u početku ne lete zajedno sa odraslima, jer je to izuzetno zahtjevno. Naše insektivorne vrste moraju da pojedu i do 75 odsto svoje tjelesne mase u insektima kako bi zadovoljile energetske potrebe tokom leta. Zbog toga mladunci u početku ne mogu da prate odrasle".
Kod vrsta koje se hrane voćem, roditelji svoje mladunce vode do stabala na kojima mogu pronaći hranu i tako ih postepeno uče kako da prežive. A njihova uloga u prirodi je neprocjenjiva.
"Kod nas su gotovo sve vrste insektivorne, a postoji samo jedna koja se hrani voćem. Šišmiši imaju izuzetno važnu ulogu u kontroli broja insekata".
Prosječno, jedan šišmiš može za samo sat vremena pojesti između 600 i 1.000 komaraca, dok najmanja evropska vrsta, teška svega tri i po grama, tokom jedne noći može pojesti i do 3.000 komaraca.
Osim komaraca, hrane se i brojnim štetočinama koje ugrožavaju poljoprivredu i šumarstvo, ali i insektima koji prenose različite bolesti.
U Mićinoj pećini s mladim naučnikom iz BiH: Istina o šišmišima i mitu o kosi (FOTO/VIDEO)
Dok iz Mićine pećine pada prvi mrak i šišmiši izlijeću u noćnu potragu za hranom, postaje jasno da Vojo Milanović ne proučava samo jednu životinjsku vrstu. Njegov cilj je da mijenja način na koji ih ljudi doživljavaju i da pokaže da se iza jednog od najstarijih ljudskih mitova krije važan saveznik prirode.
Ova reportaža nastala je u okviru Sedmice nauke na Uni, koju organizuje međunarodna organizacija Riverwatch kroz kampanju "Sačuvajmo plavo srce Evrope", u saradnji sa lokalnim partnerima – Centrom za životnu sredinu i ACT – Fondacijom Atelje za društvene promjene.
Detaljnu reportažu o istraživanju šišmiša pogledajte u video prilogu:
