Već devet godina deda Trifun iskopava avionsku bombu, koja se 1999. godine zarila u dvorište njegove kuće. Hoće da se ženi, ali ni jedna neće...
Od prestanka NATO bombardovanja svaki dan, osim kad je nevreme i crveno slovo u kalendaru, za osamdesetogodišnjeg Trifuna Mitića iz surduličkog sela Binovce je isti.
Čim nahrani stoku i naoštri alat, ovaj udarnik novog doba kreće sa iskopavanjem avionske bombe, koja se u maju 1999. godine zarila u dvorište njegove kuće.
Bombaš Trifun, kako ga već celo selo zove, kaže da je odlučan da čeličnu neman nađe i iskopa.
Iako nije ekspolodirala , NATO bomba mu je donela mnoge nevolje, rekao je Trifun Mitić za RTS Onlajn.
Od posledica velikog stresa, izazvanog prisustvom bombe u dvorištu i njegovog svakodnevnog rada na njenom iskopu, pre tri godine umrla mu je supruga.
Kaže da bi tražio novu životnu saputnicu, "ali koja, god čuje za bombu u dvorištu, beži glavom bez obzira", jada se deda Trifun.
Zbog straha od moguće detonacije od komšija mu niko ne dolazi, sve ređe i deca, unuci i praunuci. Ponekad se neko nađe da mu pri istovaru zemlje pomogne, ali pri kopanju nikada niko.
Komšije su odavno izgubile razumevanje za Trifunov poduhvat.
Čim prvim budakom udari, na poziv nekog od meštana policija stiže, sasluša obe strane, napravi zapisnik i tako u krug, godinama.
U proteklih devet godina Trifun se obraćao mnogim organima i pojedincima: vojsci, inspekciji, opštini, tužilastvu, Ministarstvu odbrane.
Na zahtev opštinskog javnog tužioca u Surdulici od Centra za razminiranje u Beogradu lane je stigao odgovor da je vađenje bombe skupo, košta i do 200.000 evra. Tolika sredstva centar i država nemaju.
U Trifunov život Centar za razminiranje uneo je tračak nade tvrdnjom da će, kad opština uradi projekat i kad se nađu donatori, njegovi stručnjaci izvaditi bombu iz Trifunovog dvorišta.
(MONDO)