U nehumanim uslovima u bihaćkom naselju Privilica živi samohrani otac Admir Žerić, koji brine o svoja dva sina, Eldinu (6) i Elmedinu (14).
"Od tada se niti javlja niti dolazi. Čuo sam da je s novim čovjekom otišla u inostranstvo. Sinovima jako nedostaje", tužno priča ovaj samohrani otac.
Najteže mu, kako kaže, padaju prijetnje iz Centra za socijalni rad da će mu oduzeti sinove i zbog teških uslova u kojima žive smjestiti ih u neku od socijalnih ustanova.
"Sinove ne dam. Oni su mi sada sve u životu i za njih živim. Za njih ću sve da dam", kaže na kraju ovaj samohrani otac.
Dodaje da od tada žive u vrlo teškim uslovima, s obzirom na to da su sinovi osuđeni na boravak kod kuće dok on pokušava da zaradi nešto za život.
Žerić je demobilisani borac, a do prije nekoliko godina radio je u jednoj lokalnoj firmi koja je u međuvremenu zatvorena.
Od tada bezuspješno pokušava da pronađe bilo kakvo zaposlenje, a jedini izvor prihoda za njega i sinove su povremeni fizički poslovi koje radi.
"Nekome iscijepam drva za ogrijev, pokosim travu ili uredim vrt. Ima dobrih ljudi koji nam pomažu, s njima je lakše", snuždeno kaže Žerić.
Dodaje da im povremeno pomognu i njegovi roditelji, koji od svojih skromnih penzija odvoje nešto novca za njih. Otac i sinovi žive u nedovršenoj kući, u kojoj do kraja nisu razvedeni struja i voda.
"Kuću sam započeo praviti, a onda sam ostao bez posla. Nešto kasnije me napustila i žena, tako da kola samo idu nizbrdo", priča Žerić.
