Da li su nereligiozni roditelji školaraca u Republici Srpskoj diskriminisani zbog nepostojanja Građanskog vaspitanja ili nekog sličnog predmeta u našim školama kakva je praksa u Srbiji ili Hrvatskoj? Šta Vi mislite?
Roditelji koji su ateisti, agnostici (a koliko ih je u RS saznaćemo kad budu objavljeni rezultati popisa stanovništva) ili ih takva termatika uopšte ne zanima nemaju mogućnost da im djeca pohađaju neku nastavu drugačijeg nereligioznog svjetonazora - npr. Građanskog vaspitanja (odgoja) ili Kulture religija.
Jedini izbor koji imaju je da njihova djeca ne idu na vjeronauku.
Ali, obzirom da je riječ o sedmogodišnjoj djeci, kad se u obrazovanje uvodi vjeronauka, mnogi roditelji se odlučuju da ih upišu na ovaj predmet uprkos vlastitom svjetonazoru jer smatraju da je bolje da su u školi na sigurnom, da se ne izdvajaju od druge djece i sl.
Aleksandra Petrić, magistarka međunarodnih ljudskih prava i izvršna direktorka Fondacije ''Udružene žene Banjaluka'' smatra da je neophodno da se u naš obrazovni sistem uvedu i Građansko obrazovanje i Kultura religija kako bi djeca imala alternativu postojećoj dominantnoj orijentisanosti na vjeronauku u školama.
''Ja nisam religiozna, ali moja kćerka ide od drugog razreda na vjeronauku jer u njenom razredu nema niti jedno dijete koje ne ide. Nisam je željela obilježavati među školskim drugarima, u sredini koju prihvata kao svoju. Prije njenog polaska u drugi razred dobro sam promislila i rekla joj da ja ne vjerujem da Bog postoji ali da ona može ako želi. Kako bi razumjela nešto o religiji, treba da o njoj nauči i da sama odluči u šta želi vjerovati kada bude odrasla osoba. Rekla sam joj da vjeronauku prihvati kao i svaki drugi predmet koji se uči za znanje i ocjenu. Sada je u petom razredu, sama propituje, sumnja, razmišlja, i mislim da je to veoma važno. Osim školske vjeronauke nema dodira sa religijom i ona nema značajnog uticaja na njen život'', izjavila je Petrićeva.
Prema njenom mišljenju, promjene u školskom sistemu oko ovog pitanja su jako važne.
''Alternativa je nužna jer postojeći sistem ima brojne manjkavosti. Iako se vjeronauka smatra izbornim predmetom, ocjene ulaze u prosjek ukupnog školskog uspjeha djece, učiteljice i učitelji dovoljno ne informišu roditelje da imaju opciju da dijete ne pohađa vjeronauku i sam tim se provodi nevidljivi pritisak da vjeronauka bude i opstane kao jedina opcija. Mislim da su roditelji po tom pitanju veoma pasivni i da je nužno da sa svoje strane doprinesu omogućavanju alternativnih rješenja, kroz Savjet roditelja u školama i mimo toga, građanskim inicijativama''.
Majka banjalučkog učenika petog razreda osnovne škole, koja se našem portalu predstavila kao Aleksandra D. naglasila je da roditelji moraju više da obraćaju pažnju na sam sadržaj vjeronauke.
''Mislim da roditelji djece koja pohađaju te časove trebaju obratiti više pažnje na ono što djeca uče odnosno da roditelji snose najveću odgovornost za znanja koja njihova djeca usvajaju. Iskreno, mislila sam da djeca na časovima vjeronauke uče o solidarnosti sa slabijima, istoriji religije i slično. Međutim, kada je sin počeo postavljati pitanja kao što su: Ko su Egipćani, ko su Jevreji, kako je vladar mogao pobiti svu djecu i dr. počela sam čitati lekcije iz udžbenika. Tada sam vidjela da se, bar lekcije koje sam pregledala, bave istorijom i da djeci prezentuju određenu vrstu steoreotipnih mišljenja. Shvatila sam da je mnogo praktičnije da se dijete ne izlaže takvim stereotipima i ispisala sam sina sa časova vjeronauke. Sasvim mi je jasan prozetilizam crkve, bilo koje, jer njihov cilj jeste povećanje broja vjernika, širenje njihovog vjerovanja i slično'', rekla je Aleksandra D.
Kontaktirali smo putem mejla i Banjalučku biskupiju, Eparhiju SPC i Medžlis islamske zajednice u Banjaluci o njihovom stavu povodom eventualnog uvođenja alternative vjeronauci, ali nismo dobili odgovor.
Prema njenim riječima, začuđena je zbog činjenice da je Ministarstvo prosvjete dopustilo prezentaciju zaključaka koji uopšte nemaju uporište u istoriji.
''Istina je da je to, kako kažu, fakultativan odnosno izborni čas. Ali, nedugo nakon što sam ispisala sina sa vjeronauke Ministarstvo prosvjete je usvojilo izmjene zakona i propisalo da su djeca koja u prvoj godini izaberu vjeronauku obavezna da ga pohađaju do kraja osnovne škole. Ako je već tako onda bi ono što djeca uče trebalo biti izmijenjeno više u pravcu pobijanja stereotipa i učenja o formiranju običaja i kultura kao i različitim uticajima na njih i razvijanju svjesnosti o preuzimanju nekih vrijednosti od drugih i ‘drugačijih’. Zar ne bi bilo ljepše da djeca nauče da su još Rimljani imali svoje svece zaštitnike, preteče današne porodične slave. Uostalom, samo učeći o rimskim ‘deos lares’ (drevna rimska religija, prim.aut) mogu naučiti prepoznati bahanalije''.
Viša asistentkinja na oblasti Istorija filozofije na Filozofoskom fakultetu u Banjaluci Milijana Sladojević - Maleš takođe je mišljenja da je u naš obrazovni sistem neophodno uvođenje nekog predmeta koji bi bio alternativa vjeronauci.
''Trebalo bi da se obavezno uvede predmet koji bi predstavljao alternativu i bio prihvatljiv za one roditelje koji nisu religiozni niti žele da im djeca pohađaju vjeronauku'', rekla je Sladojević-Maleš naglasivši da se o samom alternativnom predmetu (Građansko vaspitanje, Kultura religija…) mora uvesti neka šira rasprava.
''Eventualni problem uvođenju je saglasnost tih roditelja oko same tematike drugog izbornog predmeta. Neko bi želio da mu dijete pohađa recimo ekologiju. Vjerovatno o uvođenju više različitih izbornih predmeta nema ni govora iz administrativnih/birokratskih/finansijskih razloga (ukupnog broja predmeta, rasporeda nastave, plaćanja nastavnika itd). Ali, ako se govori o Građanskom vaspitanju ili Kulturi religija (koja, dakle, ne bi bila vjerski nauk nego sekularno predstavljanje karakteristika i učenja različitih religija) koji bi bili prihvatljiva alternativa, onda je možda bolje da to bude Kultura religija dok je Građansko vaspitanje nešto što bi sadržajem bilo za stariji uzrast (završni razredi osnovne ili srednja škola). U svakom slučaju, te predmete trebalo bi da drže isključivo profesori filozofije/sociologije''.
Njeno mišljenje,međutim ne dijeli sociolog Nemanja Đukić, najmlađi doktor nauka u Republici Srpskoj i profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
''Po pitanjima eventualnog uvođenja alternative vjeronauci stojim na potpuno suprotnim pozicijama od onih koje su za uvođenje građanskog obrazovanja u naš obrazovni sistem. Građansko obrazovanje i slični proevropski koncepti u potpunosti suspenduju vjeronauku iz obrazovnog sistema a ni ona nije dovoljna jer se prisustvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) u obrazovanju ne može mjeriti jednim jedinim predmetom. SPC je jedina institucija kod nas koja ima kontinuitet a dobro znamo da društvene stabilizacije nema van načela kulturnog kontinuiteta. Dakle, u svakom slučaju ne može se umaći zaključku da samo zdravo obrazovanje, zdrava porodica i zdrava crkva mogu dati zdravu ličnost'', smatra Đukić.
Pitali smo šta o ovom misle u Ministarstvu prosvjete i culture u Vladi Republike Srpske i dobili smo sljedeći odgovor:
''Prema nastavnom planu i programu za osnovno obrazovanje i vaspitanje vjeronauka je izborni predmet koji postaje obavezan ako roditelji odluče da će djeca isti izučavati. Učenici koji ne pohađaju časove vjeronauke ne mogu biti dikriminisani u odnosu na druge učenike, jer škole organizuju raspored časova i način i mjesto boravka učenika koji ne pohađaju časove vjeronauke''.
Ombudsmen za ljudska prava BiH: Postoji potreba za daljim usklađivanjem
Na naše pitanje da li su nereligiozni roditelji i njihova djeca diskrminisani našim obrazovnim sistemom, u odgovoru Ombudsmena za ljudska prava BiH navedeno je da postoji potreba za daljim usklađivanjem i praćenjem međunarodnih standarda.
''Ombudsmeni su se bavili ovim pitanjem kroz analizu usklađenosti zakonodavstva u Bosni i Hercegovini sa Konvencijom o pravima djeteta koja garantuje djeci obrazovanje u skladu sa religijskim i filozofskim uvjerenjima roditelja. Možemo istaći da trenutno postoje predmeti pod različiti nazivima (Etika, Demokratija i ljudska prava, Građansko vaspitanje i slično), koji mogu pohađati učenici koji ne pohađaju vjeronauku. Kroz nastavu iz tih predmeta učenicima se nastoji pružiti vaspitanje i obrazovanje iz različitih oblasti. Ne postoji sveobuhvatna analiza stanja u ovoj oblasti, ali je činjenica da su prisutne prakse u školama sa malim brojem učenika da postoje teškoće pri organizovanju ovakve, a i predmet se koristi često kao instrument popune norme nastavnika što predstavlja pitanje kvaliteta nastave''.
''O pitanju diskriminacije mogli bismo govoriti ukoliko bi postojao slučaj da učenik, odnosno njegovi roditelji, traže nastavu iz takvog predmeta, a isto im bude uskraćeno, a što prema informacijama kojima mi raspolažemo do sada nije bio slučaj''.
Šta Vi mislite?
Da, Građansko vaspitanje
25%
(76)
Da, Kulturu religija
31.58%
(96)
Neki drugi predmet, poput ekologije ili nešto četvrto
19.08%
(58)
Ne, vjeronauka je sasvim dovoljna
24.34%
(74)
Da li je u školski sistem Republike Srpske i Bosne i Hercegovine potrebno uvesti predmet koji bi bio alternativa vjeronauci?
