Nedaleko od grada Jajca, između Velikog i Malog Plivskog jezera, na sedrenoj barijeri izgrađene su plivske vodenice, koje se u Jajcu popularno nazivaju i mlinčići.
Devetnaest vodenica - sojenica pokrivenih šindrom izgrađene su od hrastovog drveta prije više stotina godina.
Pravljene su bez tavana, prozora, dimnjaka... Vijekovima su ljudi iz okolnih sela na konjima donosili pune vreće žita i pšenice koje su mljeli u vodenicama. Kući su odlazili sa brašnom. Poredani jedan do drugoga, a bistra Pliva između njih, i danas prkose vremenu.
Međutim, više ne služe prvobitnoj svrsi, ne melju žito i pšenicu. Danas su tu da svjedoče jednom vremenu i prirodnoj ljepoti tog kraja.
Svaka porodica je imala svoj mlin koji su koristili samo članovi uže i šire familije. Industrijalizacijom su vodenice prestale biti u funkciji ali ostaju kao spomenik jednog vremena kojem se dive mnogobrojni turisti. Ideja je da se u ovoj godini nekoliko mlinova, od oko 20, koliko ih ima danas, ponovo stavi u funkciju.
Dragan Glavaš, turistički vodič u Javnoj ustanovi "Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca" ispričao je za Anadoliju da su mlinčići jedna od najatraktivnijih lokacija za građane Jajca ali i mnogobrojne turiste koji obilaze ovaj grad.
Vodenice su 2009. godine proglašene nacionalnim spomenikom BiH i kao takve smatraju se i turističkim potencijalom grada Jajca.
"Nadamo se da će od ove godine neke od ovih vodenica biti u svojoj pravoj funkciji odnosno da će se koristiti za preradu pšenice", istakao je Glavaš.
Same vodenice su stare nekoliko stotina godina. Naime, spominju se i u osmanskom i austrougarskom periodu.
"Ranije ih je bilo nekoliko desetina, a danas je ostalo je oko 20. Nadamo se da će neke od njih opet proraditi. Stalno se renoviraju s obzirom da su od drveta", kazao je Glavaš.
Kako ističe vodenice, kako je bio običaj na ovim prostorima, su pravljene po porodicama.
"Tako je svaka porodica imala svoju vodenicu koju je koristila cijela loza. U funkciji nisu oko 80 godina", rekao je Glavaš.
Od uticaja industrijalizacije, naglog razvoja od perioda austrougarske, nisu postojali uslovi ni potreba za korištenje ovih vodenica.
"Vodenice su i dalje u vlasništvu porodica koje su ih i u ranijim godinama koristile", pojasnio je Glavaš.
