Jedan status na Facebooku u jednom danu lajkovalo je 25 hiljada ljudi, a podijelilo gotovo 3.500 dobrih duša. Riječ je o bakici Kristini Božić.
Teska oktobarska magla je pritiskala grad. Gledala sam u promrzle ruke gundjajuci jer mi je hladno. Onda sam je...
Posted by Sladjana Trivic on Tuesday, October 27, 2015
Svoje godine ni sama ne zna, a svaki dan pred zoru odlazi na pijacu u Banjaluci kako bi prodala čajeve od biljaka koje sama ubere.
Nema novaca za zakup štanda, zbog čega je inspekcija stalno tjera. Svaki dan tako odlazi, i ljeti i zimi, na hladne stepenice nudeći sve što ima ne bi li si osigurala osnovne uslove za život. Izgubila je jedino dijete, od tada je sama, pišu "Nezavisne novine".
"Za vas koji niste iz Banjaluke priča ne mora da staje ovdje. Nije bakica iz Banjaluke ništa bitnija od bakice iz Sarajeva, Beograda, Splita, Tuzle ili bilo kojeg grada na svijetu. Jedina razlika je što ja primjećujem te ljude i razgovaram sa njima, pa vas priča više dotakne jer je ličnija i primjetite osobu pored koje možda prolazite inače", napisala je Slađana Trivić koja je fotografiju s dirljivim statusom napisala na svom Facebook profilu.
Status koji je dirnuo region prenosimo u cjelosti:
"Teška oktobarska magla je pritiskala grad. Gledala sam u promrzle ruke gunđajući jer mi je hladno. Onda sam je ugledala. Sjedila je mirno između trgovaca koji su vikali i bez riječi stiskala kalendar. Prišla sam i sjela pored nje. Podijelila je karton sa mnom, ljuteći se što sjedam na hladan beton. Ona je, kaže, navikla. Ne zna koliko kilometara pređe do Tržnice.
Probudi se u zoru, pa polako. U danu na ciji spomen se njeno lice pretvara u grč, izgubila je jedino dijete. Od tada je sama. Posao joj ne pada teško. Teško bi joj bilo da mora da traži od drugih. Ove godine je vrijeme uništilo biljke pa je jedva našla koju za prodaju. Na sirotinju, kaže, udara i čovjek i Bog. Ne ljuti se. Tjerala je i inspekcija ali za štand para nema pa neka "oni gore" rade šta hoće. Ljeti je toplo, pa joj sjedenje od 7 do 16 h ne predstavlja problem. Zimi je najteže.
Hladnoća sa lakoćom savlada slabo staračko tijelo pa ostaje samo dok ne proda dovoljno da kupi hranu. Tada sva nada staje u neke užurbane korake, koji kraj nje prolaze kao da ne postoji. Pitala sam je da objavim priču a ona je naglasila da uslikam robu, pa da narod probere ako mu nešto treba jer neće milostinju. Na rastanku mi je obećala da će se moliti za mene. Moli se kaže i za sve ljude kojima je teže nego njoj. A ima ih mnogo.
Udaljavala sam se nesigurnim korakom, stideći se svog gunđanja zbog hladnoće, problema koji su mi jutros bili veliki i neodređenih obrisa nezahvalnosti u mom sjećanju.
Ona je tamo svaki dan. Sa nadom gleda u vaše korake. Zaustavite ih na pravom mjestu."
(Dopuna: Mnogo ljudi se javilo da pomogne. Pokušacu nešto da izorganizujem pa vam javim sutra da li sam uspjela i kako da to uradimo a da je ne uvrijedimo, jer ne želi milostinju, napisala Je Slađana Trivić na svom FB profilu.)