U toku je sadnja borovnica u živiničkom naselju Dubrave, gdje se gradi jedna od najvećih evropskih plantaža ove vrste, u vlasništvu njemačke kompanije "Elisa Berry". Lokalna zajednica sa radošću je dočekala ovaj milionski projekat.
„Osim što se plantaža, koja se prostire na 300 zakupljenih hektara pravi u skladu sa najmodernijim sistemom navodnjavanja, u naselju Ciljuge ova je firma kupila parcelu i pravi distributivni centar za region, jer u Srbiji takođe imaju plantaže. U tom centru u Ciljugama će postaviti hladnjače, te će zamrzavati i pakovati borovnice, a zatim će ih distribuirati u inostranstvo. Prethodnih godina napravili su manju plantažu u Bašigovcima. Urod je bio odličan, a sav prinos je izvezen u inostranstvo“, rekao je Asim Aljić, načelnik opštine Živinice, dodajući da će navedene investicije poboljšati privrednu sliku ovog kraja.
Mirza Muratović, odgovorno lice kompanije "Elisa Berry", koja plantaže ima širom svijeta, pojašnjava da se sadi 105.000 sadnica, a prvi se plodovi očekuju za dvije godine.
„Zastupljene su različite sorte, među kojima ima najviše 'duke' borovnice, zatim 'early blue' i 'blue crop'. Klimatski uslovi i zemljište pogoduju ovoj višegodišnjoj biljci, koja najbolje prinose ima u šestoj godini, iako može opstati i do 40 ili 50 godina, a jedan žbun daje i do pet kilograma prinosa. Interesiranje radnika je veliko i svaki dan dolaze ljudi koji se raspituju ima li posla za njih“, istakao je Muratović.
Zadatak 23-godišnjeg Dine Muminovića je da nadgleda sadnju i da novopristigle radnike upućuje u posao.
„Po zanimanju sam automehaničar, ali ovim radovima sam oduševljen. Učio sam i učim o borovnicama, jer ne mogu nekom nešto pričati ako nisam upućen u temu. Dolazim ujutro oko pola sedam, a kada pristignu radnici, rasporedimo poslove i zaduženja, uzme se alat i počinje se sa radom. Svako obavlja svoj zadatak. Savjetujem im da se ne preforsiraju i ne umaraju previše, nego da sebi odrede tempo koji im odgovara, pod uslovom da kvalitet rada ne trpi“, objašnjava Muminović, prateći kako djevojke i mladići, ali i stariji radnici sade male grmove, koji bi za nekoliko godina trebali biti okićeni ukusnim plavim bobicama.
Prilikom posjete plantaži, ekipa Anadolije zatekla je 50 sezonskih radnika, koji su obavljajući svoje zadatke svako malo podizali pogled sa zemlje i gledali u nebo, nadajući se da će kišni oblaci zaobići ovo područje. Nisu prestali sa radom ni kada su se, nakon nekoliko sedmica, na zemlju počele spuštati prve kišne kapi.
„Hajmo, pauza. Doručak“, uzviknuo je u 9.30 sati Hasib Vejzović, nakon čega su se radnici, svako sa svojom motikom u ruci, uputili ka mjestu gdje će pola sata odmoriti i doručkovati.
U razgovoru sa Medihom Kuljić (30) saznajemo da je zadovoljna angažmanom i da se trudi raditi što bolje, kako bi je i ubuduće pozivali. Mediha na plantažu dolazi zajedno sa sestrom Melihom.
„Kćerkino zdravstveno stanje zahtijeva posebnu ishranu, a to smo joj teže mogli priuštiti dok je samo muž radio. Osjećam se korisno jer doprinosim kućnom budžetu, a osim toga zadovoljstvo je raditi sa ovako dobrim kolegama i kolegicama. Tokom pauza razgovaramo o različitim temama, od posla, do problema. Jedni druge savjetujemo, tješimo, hrabrimo i nasmijavamo. Radna atmosfera je odlična, a sa poslom završavamo u 17 sati“, izjavila je Mediha, žureći da se sa ostalima skloni od snažnog vjetra i kiše koja je u međuvremenu počela intenzivno padati.
Vremenski uslovi su im, priča Muratović, ove godine išli u prilog, a nadaju se da će isto tako biti i naredne godine, te da će ovo mjesto uskoro postati prepoznatljivo po borovnicama.