Abid Nalić iz sela Pale kod Srebrenice odlučio je da ostane u svom selu, tu živi i radi. Sa napunjenih 21 godinu on već brine o svojoj porodici i gazdinstvu...
U modernom dobu stanovništvo je koncentrisano u gradovima, koji se svakodnevno šire i dobijaju nove stanovnike, dok sela ostaju pusta i polako izumiru. Mladi napuštaju svoja ognjišta i idu u potragu za poslovima u velikim gradovima.
O ostajanju na selu, bavljenju seoskim poslovima i življenju seoskim životom tek poneko razmišlja. Abid Nalić iz sela Pale kod Srebrenice je izuzetak, koji je odlučio da ostane u svom selu, živi i radi.
Jedan od najuspješnih farmera na Srebreničkoj regiji ima samo 21 godinu i već godinu brine o svojoj porodici i gazdinstvu. Ovim poslom počeo je da se bavi nakon očeve smrti.
"Otac mi je umro veoma mlad sa 46 godina. Nisam ni razmišljao da li ću da nastavim ovaj posao, odmah sam prihvatio da budem domaćin i hranitelj porodice, koju je on ostavio iza sebe. Pored imanja se brinem i o majci i bratu, kog sam poslao na školovanje u Tuzlu", za Anadoliju priča o situaciji u kojoj se našao Abid Malić.
U svom posjedu ovaj hrabri mladić trenutno ima devet muznih krava, a da bi podmirio potrebe svoje štale obrađuje i preko stotinu duluma zemlje, a planira i da proširi posao. Abidov radni dan počinje u zoru, a završava se noću.
"Ustajanje je u šest sati, a nekad i ranije u zavisnosti od toga koji je period godine. U šest sati, mati i ja ulazimo u štalu, hranimo krave i muzemo mlijeko. U osam sati vozim mlijeko u Potočare, gdje imamo otkupnu stanicu, vraćam se kući i ako je ljetnji period idem na njive. Kupi se trava, presuje sjeno, balira, dovozi se kući, pa sjetva i berba žita, rađenje silaže... Uvijek ima posla i dan je ispunjen", opisuje svoj radni dan vrijedni Malić.
Naporan rad nije uvijek adekvatno i plaćen.
"Može da se preživi, nešto malo ostane zarade, to su telad i te premije koje evo već šest mjeseci kasne od Vlade RS. Cijene mlijeka su opale, a ne znam zašto je to tako", osvrće se na probleme sa kojim se susreće ovaj farmer. Biti sam svoj gazda i ne zavisiti ni od koga je jedna od najvećih satisfakcija za mladog farmera.
"Svi me pitaju zašto ne idem da tražim posao u državnim firmama, ja smatram da je biti svoj gazda... U našem sistemu gdje vam je dato da možete da osnujete i firmu i čak ovako nešto kao ja, ako neko već želi. Dali su vam tu slobodu, da ako hoćete, možete da uspijete. Svi nešto traže, da je narodu sve nešto džaba da dobije, ne može, mora se ustati ujutru da bi se krenulo za nafakom'', šalje jasnu poruku mladim Abid Malić.
Dok većina dvadesetogodišnjaka svoje vrijeme provodi u kafićima, Abid vrijedno radi na svom imanju, ali ipak stigne i da se vidi sa prijateljima i ode do grada.
"Slobodnog vremena i nema baš mnogo, ali uspjevam da malo i izađem, da se malo opustim s društvom, jer poslije napornog dana, uvijek prija piće, opuštanje i smijeh sa našom srebreničkom rajom'', opisuje rijetko slobodno vrijeme Abid Malić.
Svaki domaćin pored sebe treba da ima i domaćicu, ali mlade djevojke danas ne žele na selo.
"One to izbjegavaju. Ne mogu one sebi da dozvole da će one to raditi, one misle otići iz Bosne i samo po putu kupiti pare, nema toga, mora se ustati da se zaradi", uz osmijeh priča o djevojkama Abid.
Mnogo je problema i poteškoća sa kojim se susreće mladi i hrabri Malić iz sela Pale kod Srebrenice, ali on ne razmišlja o odustajanju i bavljenju nekim drugim poslovima.
"Pored toga što je ovo naporan posao, ja i dalje planiram da se bavim njim, da se proširujem i planiram da povećam svoje stado i objekte", priča o budućim planovima ovaj mladić.
Ne razmišlja o selidbi u grad, ne želi posao u velikim korporacijama, želi da živi i radi u svom selu. Svojim radom želi da unapređuje svoje gazdinstvo i da brine o svojoj porodici. Mladi farmer iz sela Pale kod Srebrenice ispred sebe ima jasan cilj, svojom hrabrošću i vrijednim radom želi da dođe do njega. I ako ima tek 21 godinu, Abid Malić, već sada djeli mnoge životne lekcije.