Talentovanoj djeci i mladim ljudima posvećuje se vrlo malo pažnje, pa samim tim se u njih ulaže jako malo novaca, zbog čega mnogi odlaze iz zemlje ili odustaju od svojih snova. Mislim da je to velika šteta za naše društvo.
Mladi matematičari Milica Babić i Aleksandar Jelić, učenici IV razreda prirodno-matematičkog smjera Gimnazije, nakon što su se upoznali u osnovnoj školi i bili rivali u šahu i matematici, u srednjoj školi postali su najbolji prijatelji.
Aleksandar Jelić ispričao je da se dobro sjeća da je prva šahovska partija završila neriješeno, a nakon tog remija odigrali su još mnogo partija. Sada igraju kada imaju vremena, ali i na šahovskoj sekciji u svojoj školi.
"Družimo se, izlazimo, radimo matematiku, pomažemo jedno drugome, jednostavno najbolji smo drugovi", kaže Aleksandar.
Milica je objasnila da joj je, osim što im se zabavno družiti, jako drago da ima zdravu konkurenciju u razredu.
"Sistem vrijednosti moje generacije i mlađih je katastrofalan. Ljudi imaju užasne uzore. Zanimljivo je kad ima još ljudi koji se bave matematikom i sličnim i onda možemo da razgovaramo o zadacima, kako kome ide, možemo pomoći jedno drugom", ispričala je Milica Babić.
Žao joj je što njeni vršnjaci ne teže nauci ili umjetnosti i nameću im se pogrešni uzori. Njoj je oduvijek bilo zanimljivo da istražuje o naučnicima, umjetnicima, talentovanim ljudima s idejom.
"Loše je što se generalno talentovanoj djeci i mladim ljudima posvećuje vrlo malo pažnje, pa samim tim se u njih ulaže jako malo novaca, zbog čega mnogi odlaze iz zemlje ili odustaju od svojih snova. Mislim da je to velika šteta za naše društvo", kaže Milica Babić.
Ona je proteklih godina na brojnim takmičenjima iz matematike od školskog do republičkog nivoa uvijek bila prva. Na državnim takmičenjima u srednjoj školi ostvarivala je solidne rezultate, zauzimala je pozicije od desetog do sedmog mjesta. U devetom razredu osnovne i prvom srednje škole osvojila je bronze na Juniorskim balkanskim olimpijadama. Sada se priprema za sva predstojeća takmičenja, ali najviše bi voljela da uspije otići na Evropsku žensku olimpijadu. Tim Bosne i Hercegovine prijavio se u zadnji čas, ali i dalje ne znaju hoće li dobiti finansijsku pomoć da odu u Rumuniju u kojoj se održava ovo takmičenje. Osim Milice, iz RS je za takmičenje prijavljena i Milicina sestra Tijana, koja je krajem prošle godine osvojila zlatnu medalju na Evropskom matematičkom takmičenju u Zagrebu, a iz FBiH takmičarke su Neira Kurtović i Adisa Bolić.
"Smatramo da možemo ekipno dobro da prođemo, da uzmemo medalje i da BiH ostvari dobar rezultat ukupno u Evropi što nije mala stvar, jedino nam je problem da nađemo sponzore i da nam put bude plaćen", kazala je Milica.
Njih četiri su odabrane na osnovu rezltata sa prošlogodišnjeg državnog takmičenja, a Milica je objasnila da inače nema mnogo djevojaka na naučnim takmičenjima, posebno u matematici.
"Matematiku volim zato što je apstraktna, a sve je jako fino uređeno tim zakonima i zato što su mnogi matematički problemi zapravo veliki izazovi za mene. Budem dosta srećna kada riješim neki težak problem oko kojeg se namučim dugo i kad dođem do rješenja to je jako dobar osjećaj", kaže ona.
Takmičenja su, prema njenim riječima, dodatna motivacija zbog druženja, poznanstava s ljudima iz drugih država, ali i dodatnih bodova za Univerzitete. Na pitanje koliko dugo se može baviti jednim matematičkim problemom, objasnila je da ne volim da odustaja, pa ako ponekad ne zna da rješi neki zadatak odmah, ne pogleda rješenje, nego ga ostavi za kasnije, pa shvati rješenje poslije pola godine ili godinu dana.
Iako završava srednju školu, još uvijek pokušava da se pronađe, jer ju mnogo stvari interesuje.
"Mnogi očekuju da se i dalje bavim matematikom, i ja sam razmišljala o tome ili računarstvom, jer sam talentovana, ali interesuju me mnoge druge stvari, razmišljala sam da idem na Akademiju likovnih umjetnosti ili tako nešto potpuno nevezano, pa ćemo vidjeti", dodala je Milica.
Za razliku od nje, Aleksandar Jelić je dosta odlučniji. Ipak ima dilemu da li da upiše Elektrotehnički ili Prirodno-matematički fakultet. U svakom slučaju, želja mu je da ostane u svojoj državi i da znanje prenosi mlađim generacijama. Za njegovu ljubav prema prirodnim naukama najzaslužniji su njegovi roditelji.
"Otac mi je otkrio svu ljepotu matematike, nakon toga i fizike i hemije, a moji nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi su doprinijeli tome da ja nastavim da se bavim prirodnim naukama", rekao je on.
O svojoj ljubavi prema matematici Aleksandar je govorio u četvrtak na Drugoj konvenciji mladih, manifestaciji posvećenoj talentovanim srednjoškolcima i studentima.
"Htio bih da promovišem matematiku kao granu nauke koja je sigurno najvažnija i vjerovatno najpromovisanija nauka kod nas. Takođe želim da podstaknem mlade da se bave naukom kojom se ja bavim i da shvate koliko je matematika zanimljiva i na kako interesantan način se može raditi", rekao je on.
Ponosan je na svoja učešća na takmičenjima iz matematike. Na školskom, opštinskom i republičkom nivou osvajao je prva, druga i treća mjesta, dok je na Matematičkoj olimpijadi BiH učestvovao četiri puta i zauzimao deveto, 11 mjesto... Redovan je i na sportskim manifestacijama, igrao je košarku, a kada je nauka u pitanju, takmičio se i iz fizike, te jednom iz hemije.
Žao mu je što se više ne održavaju takmičenja iz hemije, obzirom da se iz ove oblasti održava jedna od deset naučnih olimpijada u svijetu.
"Po meni je to veliki propust u našem školstvu i obrazovanju", kazao je Aleksandar Jelić.
Složio se s konstatacijom da većina njihovih vršnjaka matematiku voli manje od bilo kojeg drugog predmeta.
"Ne znam zašto moji vršnjaci ne vole matematiku, to mi nikad nije bilo sasvim jasno. Matematika je jedan od najljepših predmeta i znate ono kad dolazite u Gimnaziju i samo gledate da li vam je na rasporedu matematika, da se odmorite 45 minuta", dodao je Aleksandar Jelić.
