Kada je došao u Šešiće imao je nekoliko mjeseci. Krivolovci su mu ubili majku pa je muž Amire Fazlić otkupio meče kako ne bi uginulo.
Tako je medvjed postao kućni ljubimac pa je dobio svoj prostor za ljeto i zimu, bazen sa vodom, a ni Amiri nije teško ponekad da ga pošprica vodom iz crijeva.
"Brinem o njemu kao o svakoj domaćoj životinji. Svakodnevno pojede vreću hljeba, naravno starog. Voli maline, jagode, maslačak, meso, ali kuhano. Sve dobije na vrijeme kao i druge životinje. Redovno mu čistimo tako da kod njegovog brloga nema nikakvih mirisa. Često se kupa u svome bazenu i uživa u vodi", govori Amira za Anadoliju dok medi daje maline i listove maslačka. Za medu je čak napravljena i drvena kutija u koju posjetitelji mogu ubaciti donaciju kako bi mu vlasnica kupila nešto za hranu.
"Nisu gosti baš puno darežljivi, ali ipak se ubaci neka marka", dodaje Amira.
Amira ima i potrebne dozvole za držanje medvjeda, jer Srednjebosanski kanton nema azil za napuštene životinje ni rezervat za divlje životinje. Medvjed koji se nalazi kod Amire nije jedini o kojem brinu građani.
U Gornjem Vakufu/Uskoplju Emin Ljutić othranio je dva medvjeda, a u sudskom postupku koji je protiv njega vodila opštinska inspektorka dobio je parnicu. Umjesto da medvjedi budu eutanazovani, a Emin plati troškove od 10 hiljada KM za njihov ukop, kako je tražila inspektorka, Kantonalni sud u Novom Travniku odlučio je da medvjedi ostanu kod Emina dok vlast ne izgradi rezervat za divlje životinje. Još je zanimljivije da je Emin medvjedima ustupio svoju kuću za stanovanje, a on živi u kamp prikolici u njihovoj blizini.
Medvjed koji je kod Amire punih 14 godina i kada bi kojim slučajem bio pušten u prirodu ne bih se snašao jer bi morao loviti, a za lov je izgubio nagon. Ovako svako jutro, u podne i naveče dobije svoj obrok, a ako je previše vruće pored bazena slijedi i kupanje vodom da se rashladi.