To je ono mjesto u Banjaluci gdje i dalje postoji besplatan parking, a gdje će možda biti veliki "šoping mol."
Kada je gradonačelnik Banjaluke nedavno spomenuo mogućnost da će se veliki tržni centar u umjesto u samom jezgru grada možda ipak graditi na Paskulnoj ciglani, javnost je opet uperila svjetla reflektora u ovaj komad prostora u gradu, poznat po starim barakama i besplatnom neosvijetljenom parkingu između njih.
Paskulina (Paskolina) ciglana, prostor pravilnog oblika, oivičen ulicama Jovana Dučića, Vuka Karadžića, Vidovdanskom i Grčkom je mali podijim i ogledno polje istorije ove države, grada i ljudi.
Za ime je kriv Emerich (Mirko) Paskolo (23.6.1904 - 15.2.1981), jedan od najbogatijih građana Banjaluke u periodu između dva svjetska rata, u čijem vlasništvu su, između ostalog bili, hotel Bosna, pomenuta ciglana (tu se kopala glina od koje su se pravile cigle) koja se prostirala na površini od više od 20.000 metara kvadratnih, te porodična vila, i danas znana kao Vila Paskolo.
Poslije Drugog svjetskog rata, porodici Paskolo, kao i mnogima tada, komunističke vlasti oduzele su većinu tih objekata, a uspjeli su zadržati samo vilu koja je 2010. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Nakon tragičnog zemljotresa u Banjaluci 1969. godine, na prostoru porušene ciglane privremeno su sagrađene barake u kojima je, privremeno opet, smješteno niz preduzeća i ustanova. Kao što to biva - postoji i izreka: privremeno rješenje je ponekad najdugotrajnije - privremenost se rastegla, zajedno sa još nekim privremenim rješenjima u Banjaluci (viseći mostovi, ulice i sl.) barake su preživjele burne decenije, dočekale moderno doba i duboko zašle u 21. vijek
I pored vlage, propadanja i propuha, može se reći i da su se držale junački, bile svjedoci, a u nekim slučajevima i preteče, vremena koje će tek doći.
Jedna u čijem se nazivu spojilo ono vrijeme, vlast i ideologija, sa nezadrživim napretkom čovječanstva, jeste baraka ''Narodne tehnike.'' Na blijedim svijetlo-plavim panelima pored njenog zakatančenog ulaza i dalje stoje natpisi instituta i udruženja koji su djelovali u tom mističnom prostoru:
''Odbor Teslini darovi'', ''Radio Klub Nikola Tesla'', ''Raketni klub Rudi Čajevec'', ''Računarski klub Kosmos'', ''Udruženje inovatora'', '' Udruženje vazduhoplovnih mehaničara'', ''Virtuelni klub u osnivanju'' - sve redom udruženja i klubovi gdje su se okupljali ljudi željni nauke, znanja i inovacija.
U prostorijama “Narodne tehnike”, osamdesetih godina održavani su i prvi informatički kursevi u Banjaluci, o čemu svjedoči i izvještaj iz Glasa Srpske, od 15. februara 1985. godine:
Osim inovatora, kompjuteraša i ljubitelja tehnike svih vrsta, ovde su boravili - a više se ne može utvrditi u kojem vremenu i do kada: ''Savez odgajivača goluba pismonoša'' ''Udruženje Grmečka korida'', ''Livanjsko polje'', itd.
Sličan duh vladao je i u susjednim građevinama od ''šperploče'' na Paskulinoj ciglani. Kada bi se zamišljen čovjek maknuo iz vreve centra Banjaluke tokom radnog dana, Paskulina, njene barake i ljudi koji borave tu mogli bi mu se učiniti kao posebna kolonija doseljenika koji su ovde stigli zbog zajedničkog posla.
To "otpadništvo" u centru grada učinilo je ove barake, kancelarije i prostore u njima, jeftinim ili besplatnim za iznajmljivanje. Grad je u njima dodjeljivao prostorije živopisnim udruženjima koja smo spomenuli, čiju svrhu, članstvo, aktivnosti, tragove i ime je raznijelo vrijeme.
A na Paskulinoj su svoje poslove, u rasponu od birokratskih do zavjereničkih, vodili mnogi. Bila su tu sjedišta političkih stranaka koje su tek započinjale svoj politički život, ili nekih za koje su i bivši glasači zaboravili da postoje; kancelarije knjigovodstvenih biroa gdje vrijedne žene knjiže izvode na starim "pentijumima’’, griju se kvarcnim grijalicama i "slažu vrijeme" u registratore na stalažama; auto škole, sindikati, zauvijek privremene prostorije izbjegličkih, civilnih, humanitarnih, i kakvih sve ne udruženja koja su tu životarila ispod radara i mimo svijeta iako blizu glavnih gradskih bulevara.
A slučajni posjetilac bi se prolaskom kraj portira i ulaskom u memljivi hodnik barake i sam našao u satu, mjesecu i godini koje nisu baš one koje pokazuje ekran smartfona. Kroz vrata koja liče na kancelarijska provalio bi u improvizovani, zadimljeni bife, iza čijeg zida, u skrivenom komadu zelenog dvorišta u unutrašnjosti bi ljetnje žege provodili ljudi koji su se tu sklanjali u ''svoj svijet i svoje stvari'' kao što se gastarbajteri u tuđoj zemlji sklanjaju u kafane koje drže naši ljudi.
Prve korake su na Paskulinoj napravile i neke danas veoma uspješne firme. Prosto - bilo je jeftino i blizu centra. Takođe, Ciglana je u gradu poznata i kao jedna od rijetkih preostalih zona besplatnog parkiranja u centru grada, čije pojedine dijelove su u posljednje vrijeme ipak osvojili roboti parking službe, zajedno sa naletom građevinskih mašina.
Jedna Vlada Republike Srpske planirala je da na ovom mjestu pravi svoju velelepnu zgradu pa je u te svrhe iskopala rupu. Vlade su se mijenjale, prilike zajedno s njima, ali na Paskulinoj ciglani godinama je stajala rupa, a kako samo priroda zna da uredi, rupa je vremenom poprimila izgled posebnog eko-sistema sa pripadajućim barskim biljem. Rupa bi se često napunila vodom, i postoje svjedoci koji su vidjeli patke kako uživaju u ovoj oazi zelenila u centru Banjaluke ("Central park" u Nujojrku ima velike vodene površine i raznovrstan živi svijet koji tu obitava.)
Nešto kasnije rupu i zajedno s njom 3.682 kvadrata građevinskog zemljišta grad je prodao za nešto više od 2 miliona KM i tu je sagrađena zgrada sjedišta Centralne banke BiH u Republici Srpskoj. Nasljednici Emeriha Paskola pokušali su da ospore prodaju i tražili da im se vrati imovina što je, za sada, odbijeno, jer kod nas još uvijek nema zakona o denacionalizaciji i restituciji, a kažu da će ga u svakom slučaju biti, kako se budemo približavali - neravnim putem reformske agende u autobusu koji pokreće mehanizam koordinacije - prema vratima Evropske unije.
Ali, to je već druga priča, a zbog nje se izgleda o zemljištu na Paskulinoj ciglani i sada u Banjaluci samo ''nagađa'' i ''predlaže''.
