Melanija Tramp dobiće spomenik u Banjaluci. Žene koje su za razliku od Amerikanke stvarno zadužile Banjaluku pregalaštvom u kulturi, obrazovanju, nauci i humanitarnom radu, nemaju ni kip, ni spomenik.
Supruga predsjednika Sjedinjenih Američkih Država biće jedina žena u posljednjih nekoliko decenija koja će dobiti spomenik u Banjaluci.
Kip Melanije Tramp izradiće Stevo Selak, umjetnik-naturščik iz Banjaluke ispred fabrike obuće Bema po narudžbi velikog fana Donaldove žene, direktora ''Beme'', Marinka Umičevića.
Žene koje su za razliku od Amerikanke stvarno zadužile Banjaluku pregalaštvom u kulturi, obrazovanju, nauci i humanitarnom radu, nemaju ni kip, ni spomenik, a zahvaljujući tome i na njihova imena odavno je pao zaborav.
Osim spomen bisti Vahidi Maglajlić i Radi Vranješević na Trgu palih boraca, Banjaluka ima još samo jedan spomenik ženi - skulpturu ''Majka i dijete'' u Ulici Kralja Petra I Karađorđevića, rad čuvenog vajara Jovana Soldatovića (1920 - 2005), poklon "Zadužbini Petar Kočić Banjaluka-Beograd".
Kratko je zaživjela inicijativa da se ova skulptura premjesti na neko vidljivije mjesto, ali za sada su i majke i dijete tu na sjenovitoj zelenoj površini između ''Elektrokrajine'', bašte hotela ''Bosna'' i kioska.
Mnoge žene koje su rođene, živjele ili radile u Banjaluci obilježile su istoriju ovog grada i zaslužuju da budu zapamćene, da ih se sjećaju i naredne generacije. Međutim...
"One se se sve do prije nekoliko godina, osim usputno, nisu ni spominjale ni u tekstovima i knjigama iz lokalne istorije. Izuzetak su bile heroine Drugog svjetskog rata kao što su Rada Vranješević i Vahida Maglajlić, te pjesnikinja Nasiha Kapidžić Hadžić", kaže za MONDO Milena Karapetrović, vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
Naša sagovornica je dio tima autora koji stoje iza knjige "Banjaluka: Znamenite žene u istoriji grada" (NUB RS, 2015.), zajedno sa Biljanom Panić Babić, Sanjom Ljubišić, Ljiljanom Potkonjak-Panić i Željkom Savanovićem.
To je prva knjiga o ženama u istoriji Banjaluke, a u njoj su predstavljene neke od najpoznatijih žena od prvog pomena Banjaluke do završetka Drugog svjetskog rata.
"Samo neke od žena čija imena se takođe možda češće spominju u istoriji grada, ali i dalje se ne govori dovoljno o njihovim zaslugama, jesu i Mira Kesić (koja je u cijeli svoj život posvetila radu i djelovanju Dječijeg doma „Rada Vranješević“); Dragica Dodig (prva i jedina rektorka tokom 42 godine postojanja Univerziteta u Banjaluci), Ljiljana Hotić Čovičković (prva dekanesa Medicnskog fakulteta)'', navodi Karapetrovićeva imena koje zaslužuju bar spomen bistu u nekom od banjalučkih parkova.
Ta imena mi ne znamo - za razliku od imena prve dame SAD - i to je samo jedan od problema i razloga zašto im se Banjaluka ne oduži na najjednostavniji i najkulturniji način.
Protekle nedjelje je obilježen ''Svjetski dan Crvenog krsta'', što je bila lijepa prilika da se grad prigodnim spomenikom oduži Jovanki Milošević, koja je osnovala "Kolo srpskih sestara" i Crveni krst u Banjaluci. Takođe, Banjaluka kao centar regije iz koje je ogroman broj ljudi u Drugom svjetskom ratu odveden u ustaške logore smrti, učinila bi plemenit gest kada bi podigla spomenik Diani Budisavljević, ženi koja je spasavala krajišku djecu od sigurne smrti u NDH.
Primjera je mnogo, a situacija je slična i kada govorimo o nazivima ulica: od 524 gradske ulice, 26 je nazvano po ženama.
Istovremeno, ispred na početku teksta spomenute fabrike, već postoji ''spomenik'' ženskoj cipeli (ogromna štikla) što je slikovito upozorenje da žene zaslužuju više ozbiljne pažnje, a ne samo da im se "značaj ukazuje" kroz čuvenu anegdotu da ih u Banjaluci u odnosu na muškarce ima "7-1" - što je do sada vjerovatno dosadilo i slovenačkim turistima.
