Fočanka Isidora Arsenović (20), studentkinja druge godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, sve ispite prve godine položila je još u julu, u indeksu nanizala sve desetke, pa je uslijedilo i priznanje za najboljeg studenta.
Isidora ističe da joj ocjene nisu važne - već znanje, ali su se podudarili njen trud da što više nauči i najviše ocjene, a zatim je uslijedilo i priznanje Fakulteta.
Medicinski fakultet u Beogradu svake godine upiše oko 500 studenata, pa epitet "predvodnika generacije" nije lako steći.
"Nama sa medicine uobičajeno je da svakog dana za učenje izdvajamo pet do osam časova. Kada se nešto mnogo voli, onda to nije teško i ne može biti problem", objašnjava mlada Fočanka.
Ovu profesiju odabrala je još na kraju osnovne škole, kada je upisala Srednju medicinsku u Foči, a fakultet je bio samo logičan nastavak.
"Medicinska škola mi je mnogo pomogla, a škola u Foči je zaista veoma dobra, posebno zbog prakse, koja mi je mnogo značila jer sam u Univerzitetskoj bolnici mogla da vidim i naučim mnogo toga", kaže Isidora.
Medicinski fakultet postoji i u njenom rodnom gradu, ali je školovanje, ipak, nastavila u Beogradu - malo zbog želje da promijeni sredinu, a više zbog reputacije koju je beogradski Medicinski fakultet gradio osam decenija.
"Smatram da tamo mogu da steknem najviše znanja, jer je Univerzitet u Beogradu najbolji na našim prostorima. Ne samo da ja to smatram, već je tako po svjetskim rang-listama univerziteta", napominje Isidora.
Za ispit iz anatomije, koji zbog obima među studentima važi za jedan od najtežih tokom čitavog studiranja, kaže da joj je bio jedan od - najprijatnijih.
"Profesor kod koga sam odgovarala veliki je stručnjak iz te oblasti, tako da je ispit, mada izuzetno zahtjevan, bio veoma prijatan i trajao je oko tri sata. Spremanje ispita je trajalo od početka školske godine, a intenzivno učenje po osam sati dnevno počelo je u januaru i trajalo je do juna, kada sam ga položila", priča Isidora.
Ona, nakon studija, vidi sebe na poslu u bolnici, a možda i kao nastavnika na fakultetu. Kaže da je rano da razmišlja o granama medicine kojima bi se najradije bavila.
"Moja interesovanja su, otprilike, u vezi sa srcem, to je nešto što me najviše zanima, tako da bi u ovom trenutku to bila kardiologija, ali duge su studije i mnogo je vremena da se predomislim i više puta, a ne samo jednom", navodi Isidora.
I na drugoj godini studija, ova mlada Fočanka nastavila je istom stazom - položila je sve kolokvijume i u januaru je očekuju prvi ispiti.
Do sada, Isidora nije bila u dilemi da poništi ispit zbog male ocjene, jer je sve desetke dobila iz prvog puta, ali kaže da to i ne bi uradila, jer se ne opterećuje ocjenama i nije joj cilj da održi prosjek 10,00.
Ogromnu podršku ima od oca Vladimira i majke Svetlane, te od braće, starijeg Marka, koji živi i radi u Banjaluci, i mlađeg Matije, koji je krenuo njenim stopama upisavši isti fakultet u Beogradu.
Kada se, kao u Isidorinom slučaju, spoje ljubav prema nauci, stalna želja za intelektualnim napredovanjem i veliki trud, onda vrhunski rezultati ne mogu izostati.
