"Sjećanja ne blijede, niti bol jenjava", poručile su majke 12 beba koje su 1992. godine izgubile život zbog nedostatka kiseonika u banjalučkoj bolnici.
"Zna se da je smrt naše djece, nažalost, bila povod probijanja koridora, koji se danas zove 'Koridor života'. Smrt 12 beba dala je moral i snagu srpskoj vojsci da idu u borbu i da probiju koridor po cijenu života", rekla je Željka Tubić, jedna od majki koja je svoju bebu izgubila te 1992. godine.
Služenjem parastosa na banjalučkom Novom groblju, te polaganjem vijenaca na spomen obilježje 'Život' obilježeno je 26 godina od stradanja 12 beba.
„26 godina se navršilo od stradanja naših beba, 10 godina od postavljanja spomen obilježja, ali sjećanja majki ne mogu da izblijede, ni bol ne jenjava. To su stvari koje se ne mogu zaboraviti ni oprostiti“, naglasila je Tubićeva i dodala da ovaj datum ne smije nikada pasti u zaborav, jer je to zločin bez presedana koji se ovdje desio.
Bebe su stradale 1992. godine u banjalučkoj bolnici zbog nedostatka kiseonika, koji nije mogao biti dopremljen ovoj zdravstvenoj ustanovi kopnom zbog ratnih dejstava, a ni vazdušno jer je na snazi bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN za letove iznad BiH.
Dragoslava Jaćimović iz Dervente, čija je beba preminula 5. Juna kaže kako ju je smrt njene bebe obilježila za cijeli život.
„To je neopisiva bol i to nas je obilježilo do kraja života. U vrijeme obilježavanja sva se sjećanja vrate, to je jako bolno za sve nas“, rekla je Jaćimovićeva na današnjem obilježavanju godišnjice stradanja.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da društvo mora više pažnje posvetiti obilježavanju stradanja 12 banjalučkih beba, jer je riječ o univerzalnom primjeru nečovještva i ukazati na zločin svjetskih moćnika prije 26 godina.
Dodik je rekao da nekome treba cijeli život da skrene pažnju na svoje postojanje, a banjalučke bebe su obilježile vrijeme, događaje i otišle u trajnu istoriju pokazujući da savremenoj civilizaciji ne treba nečovještvo zbog kojeg su umrle nekoliko dana ili sedmica nakon rođenja.
Nakon što je položio vijenac na spomen-obilježje "Život" za 12 beba, Dodik je upitao da li je nekome trebao dodatni razlog, osim ovih nevinih bića, da dozvoli dostavljanje kiseonika.
"Srpska je, svrstavajući ovaj datum u dane obilježavanja, imala namjeru da ovaj dan bude nezaboravan, prije svega, dan tuge i da ovdje okupljeni možemo da kažemo sve ono što ponavljamo godinama. Najteže je majkama, ali čuo sam jednu rečenicu koja mora biti rečenica nade - da se iz nesnošljivog bola i tuge stvar pomalo pretvori u ponos, koji moramo da nađemo u sebi", rekao je Dodik.
Na spomen-obilježje "Život" vijence su položili i roditelji stradalih beba, te delegacije Vlade Republike Srpske, republičkih udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH, te ostale delegacije.
Obnovljen "Život", pravde još nema na vidiku
MONOGRAFIJA O STRADANJU 12 BANJALUČKIH BEBA
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić najavio je da će Centar uskoro promovisati monografiju o stradanju 12 beba 1992. godine zbog nemogućnosti dopremanja kiseonika u bolnicu pod nazivom "Šta su skrivile?", u kojoj su, osim okolnosti o stradanju, svjedočenja majki banjalučkih "zvjezdica".
"Posebna vrijednost ove monografije su svjedočenja majki banjalučkih `zvjezdica`. Riječ je o 11 životnih priča, a četiri majke su prvi put govorile o tragediji koju su doživjele", rekao je Kojić, dodavši da je monografija pripremana dvije i po godine.
On je naveo da su u monografiji detaljno opisane okolnosti koje su dovele do humanitarne krize u Banjaluci, kao i uticaju međunarodne zajednice u ovom slučaju.
"Poseban fokus istraživanja je na stanju u samoj bolnici i stradanju 12 novorođenih beba u periodu od 22. maja do 19. juna 1992. godine. Pokušali smo rasvijetliti ovu tragediju sa svih aspekata, a osim arhive Centra, korišćeni su arhivski dokumenti iz još pet arhiva, kao i više od tridesetak svjedočenja aktera događaja iz tog vremena", istakao je Kojić.
On se nada da će ova monografija umnogome doprinijeti objektivnoj interpretaciji svega što se dešavalo u banjalučkom Kliničko-bolničkom centru u to vrijeme.
