Spektakularno spasavanje tajlandskih dječaka i njihovog trenera iz pećine u ovoj zemlji svijet je pratio bez daha. 

Dječaci i trener, inače fudbaleri, proveli su devet dana u mraku duboke pećine prije nego što su ih pronašli prvi spasioci. Zbog monsunskih kiša i rasta nivoa vode u pećini nekoliko dana tajlandski spasioci i vlasti razmatrali su kako da izvuku baksuzni tim iz pećine, a na kraju su izvučeni jedan po jedan, pod dejstvom tableta za uspavljivanje, u pratnji dvojice ronilaca specijalaca.

"Evakuacija je rađena je po engleskom principu. To je definitivno bio i jedini mogući princip jer sva djeca nisu znala čak ni da plivaju, a kamoli da rone. A trebalo je da rone kroz jako uzak sifon gdje se moraju skinuti boce, u potpunom mraku. To teško može i iskusan ronilac. Oni su primijenili drugu strategiju: stavili su djeci maske preko cijelog lica (full face maske) tako da dijete ne mora raditi dekompresiju kada se mijenja dubina vode; zatim se osoba stavlja u nosila, a ronilac nosi bocu ili boca ide sa strane nosila i oni se, u suštini, uspavljuju na nosilima. Osoba koja se evakiše se uspava, a ronioci brinu o kretanju nosila i o bocama sa vazduhom. To je dobro, jer ako osobu koja roni uhvati panika, jako teško je obuzdati u takvim uslovima i može da se dogodi još veća šteta. Ovo što su uradili bila je jedina moguća tehnika", kaže za Mondo Mladen Milošević, predsjednik Spelološkog društva ''Ponir'' iz Banjaluke.

Neverovatna priča: Kako su preživeli 17 dana mraka

Milošević kaže da je speleološko ronjenje "najzahtjevniji i najsmrtonosniji" vid ronjenja i da se sportsko ronjenje ne može porediti s tim. U pećinama su kanali jako uski, voda je zamućena, a puno je oštrih ivica. Podsjeća da je jedan tajlandski spasilac izgubio život u misiji spasavanja.

"Ja nisam ronilac, ali znam kako je na suvom i kako se čovjek može zaglaviti u pećini i to nije uopšte prijatan osjećaj. Zamislite, još kada ronite, ne vidite ništa i imate ograničenu količinu kiseonika. Meni se događalo da izderem kombinezon na oštre ivice, a zamislite još kako je u ronaličakom odjelu ako ga ronilac podere, dolazi do problema", objašnjava naš sagovornik opisujući poteškoće s kojima su se susreli pripadnici tajlandskih ''foka'' i međunarodnog tima spasilaca.

Naš sagovornik i dugogodišnji spelolog dodaje da Tajlanđanima u pećini nije prijetila velika opasnost od nestanka kiseonika jer vazduh u pećinu ulazi kroz mnoge pukotine i otvore kroz koje prolazi i voda ali da velika grupa ljudi može vremenom ''potrošiti'' kiseonik pogotovo ako je voda začepila kanale.

Drama u pećini posle spasavanja dečaka! (FOTO)

Milošević navodi da je voda sa stalaktita koju su pili trener i dječaci apsolutno čista i pitka te da i banjalučki spelolozi kada idu u pećine koje su hidrografski aktivne ne nose vodu već piju onu koju nađu unutra.

"Potencijalno tim je mogao imati problema sa hipotermijom. Prosječna temperatura pećinskih objekata u Evropi je od 5 do 10 stepeni celzijusa. Ima i onih u kojima bude snijega i leda. U tropskim krajevima je malo drugačije i vidi se da je temperatura i u samom objektu daleko iznad evropskog prosjeka, pa mislim da nije postojala opasnost od hipotermije. Najveća opasnost im je prijetila od toga da ne ih ne izvuku na vrijeme, a da se nivo vode poveća".

RS ima svoje ''pećinske'' spasioce

Spelolog iz ''Ponira'' kaže da je na području RS formirana speleo-spasilačka služba koja se aktivno obučava i usavršava u spasilačkim aktivnostima. Radi se sa stručnjacima iz Slovenije, Srbije, Hrvatske, Italije, Poljske.

"Što se tiče BiH, za ove 23 godine koliko se ja bavim speleologijom, nije bilo pravih spasavanja. Mada, u posljednje vrijeme gledam po 'jutjubu' ljude koji eksperimentišu i uz pomoć pogrešnih sprava i tehnika silaze u jamu. Sa jamama i pećinama se ne treba igrati i ne treba ulaziti u pećine po sistemu: šta bude biće", upozorava Milošević i dodaje da u Sloveniji svake godine bude po par intervencija spasavanja jer puno više ljudi posjećuje pećine i jame.