Problem odlaganja životinjskog otpada posebno je izražen u ovo doba godina kada se tradicionalno pripremaju zalihe mesa za zimu.
Pošto u RS ne postoje službe koje uklanjaju i uništavaju životinjski otpad na bezbjedan i propisan način vrlo lako možete zateći scene poput ove, fotografisane pored rijeke Vrbanje u banjalučkom naselju Česma, par stotina metara od ušća Vrbanje u Vrbas.
Za sada se problem zbrinjavanja životinjskog otpada iz proizvodnih pogona, mesnica, klanica i sličnih objekata rješava tako da ova preduzeća sklapaju ugovore sa lokalnim deponijama na kojima se odlažu nusproizvodi.
Međutim, pošto klanje životinja i obradu mesa mnogi građani vrše u sopstevnoj režiji, otpad koji nastane na taj način neki odlažu u prirodu, na prvu gomilu smeća, u prvi grm ili potok na koji naiđu. Ovakav način odlaganja otpada životinjskog porijekla izaziva zagađenje životne sredine, odnosno zemljišta i voda i potencijalni je izvor zaraza i bolesti.
Zakonom o veterinarstvu u RS propisano da se trupla uginulih životinja i nusproizvoda moraju preraditi, obraditi ili uništiti u objektima za preradu, obradu ili uništenje, te nije dozvoljeno bacati ih u rijeke, kanale ili druge vodene tokove, kao ni ostavljati ih na putevima, otvorenom prostoru, šumama.
U Nacrtu strategije upravljanja otpadom u RS za period od 2016. do 2025. se kaže da ne postoje pouzdani podaci o količinama otpada životinjskog porijekla, ali da se procjenjuje da u RS godišnje nastaje oko 22.500 tona životinjskog otpada.
Prošle godine u Banjaluci je održan stručni skup o integralnom upravljanju životinjskim otpadom i rješenjima za njegovo zbrinjavanje na kojem su učešće uzeli predstavnici lokalne i republičke vlasti.
