Pravoslavni vjernici danas slave Začeće svetog Jovana Preteče i Кrstitelja. Ovog dana proslavlja se milost, čudo i mudrost Božija. Srećna slava svima koji danas slave!
Na današnji dan proslavlja se milost prema pobožnim i pravednim roditeljima svetog Jovana, starcu Zahariji i starici Jelisaveti, koji su cijelog života želeli i od Boga prosili jedno dete, ali i čudo začeća Jovanovog u prestareloj utrobi Jelisavetinoj.
Pravo čudo – začeće Jovanovo dogodilo se jer je s njim Bog imao naročito velike namjere, naime, da on bude prorok i Preteča Hristu, Spasitelju svijeta.
Preko svojih anđela Bog je objavio rođenje Isaka od bezdetne Sare, i Samsona od bezdetnog Manoja i njegove žene, i Jovana Preteče od bezdetnih, Zaharije i Jelisavete.
Preko anđela svojih Bog je objavljivao rođenje onih, s kojima je imao naročite namjere. Кako su se mogla roditi djeca od starih roditelja?
“Ako je ko ljubopitljiv da to zna, neka ne pita o tome ni ljude, jer ljudi to ne znaju, ni prirodne zakone, jer to je iznad prirodnih zakona, nego neka obrati pogled svoj na silu Svemogućega Boga, koji je iz ništa stvorio sav svijet, i koji za stvaranje prvoga čovjeka, Adama, nije potrebovao nikakve roditelje, ni stare ni mlade. Mesto ljubopitstva odajmo hvalu Bogu, koji nam često javlja moć i milost i mudrost Svoju mimo prirodnih zakona, u koje okovani mi bismo, bez naročitih čudesa Božjih, pali u očajanje i Bogozaborav”, piše u crkvenom kalendaru povodom ovog praznika.
Prema predanju, kada je Jelisaveta ostala trudna, Zaharije je zanijemio. Kada se rodio Preteča, od njegovog oca Zaharija je zatraženo da na pločici napiše ime djeteta i kada je on napisao sinovljevo ime, istog časa je progovorio.
Kao mlad Jovan je otišao u pustinju gdje se hranio korenjem i divljim medom. U propovedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.
On je krštavao ljude u rijeci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim „ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem“.
Jovana Preteču je pogubio judejski kralj Irod.
Jevanđelist Luka poželio je da prenese telo Jovanovo iz Sevastije, gdje je veliki prorok i posječen u Antiohiju. Ali, uspio je samo da dobije i prenese jednu ruku koja se u Antiohiji čuvala do desetog vijeka, pa je posle prenesena u Carigrad, odakle je i nestala u vreme Turaka.