Povodom 30. godišnjice od potpisivanja Konvencije o pravima djeteta, posjetili smo Centar „Zaštiti me“, javnu ustanovu u kojoj se danas školuje 130 djece sa različitim smetnjama u razvoju.
Centar postoji od 1999. godine, a u okviru njega nekoliko godina kasnije otvoren je i internat u kome neki od učenika žive.
Direktorka Centra Zorica Kuzmanović Vasilić kaže za MONDO da su svi zaposleni i đaci jedna velika porodica.
„Ovo nije škola, ovo je dom za sve nas. Naša su djeca zaista srećna i zadovoljna. Na početku bude po koja suza, kada se odvajaju od roditelja, a sljedeći put plačemo svi zajedno kada dijete završi školu... Taj osjećaj doma i porodična atmosfera su najvažniji za sve nas. Svako od nas je na neki način roditelj djeci koja pohađaju školu kod nas, mi razgovaramo o svemu – o ljubavi, o ljudima, porodičnim problemima. Djeca su otvorena s nama, iskrena i vjeruju nam“, ističe Zorica Kuzmanović Vasilić.
U to smo imali priliku da se i sami uvjerimo. U Centru zaista vlada topla porodična atmosfera – zidovi su ispunjeni panoima i ukrasima koje su učenici napravili, iz kuhinje se čuje poznati, smirujući zvuk sudova i dopire miris hrane.
Ono što je interesantno je da učenici učestvuju u skoro svakom segmentu rada svoje škole. Pošto se školuju za šest zanata (pekar, cvjećar/vrtlar, kuvar, zidar/moler, frizer i krojač/konfekcijski šivač), pekari i kuvari su uključeni su u rad kuhinje, frizeri imaju sjajne modele među svojim školskim drugarima, a učestvuju i na različitim takmičenjima, krojači zajedno sa svojim profesorima na praksi popravljaju i zašivaju sve što treba, a vrtlari na raspolaganju imaju tri plastenika u kojima uzgajaju sopstveno povrće. Moleri idu na praksu u građevinske firme.
Konvencija o pravima djeteta potpisana je 1989. godine. U njoj, između ostalog stoji „da mentalno ili fizički onesposobljeno dijete treba da uživa pun i pristojan život, u uslovima koji obezbjeđuju dostojanstvo, potiču samopouzdanje i olakšavaju učešće djece u zajednici“.
„Naša ustanova je mjesto otvorenog srca i kod nas su svi dobrodošli. Posebno nam je drago što možemo da pružimo školovanje i privremeni dom za djecu iz drugih opština u RS, kao i za djecu iz socijalno ugroženih porodica koje ne mogu da priušte školovanje. Za djecu koja pokažu interesovanje trudimo se da pronađemo posao nakon školovanja, a pet naših bivših učenika danas su zaposleni u Centru i imaju svoje porodice“, ističe direktorka Vasilić.
Ona dodaje da je riječ o čestitoj i odgovornoj djeci, koja svoja zaduženja shvataju izuzetno ozbiljno.
U Centru njeguju individualan pristup svakom djetetu, a najbolje rezultate postižu kada se radi timski s roditeljima.
„Naš posao je odgovoran i težak, a čak i mali pomak u osamostaljenju djeteta je za nas veliki uspjeh“, dodaje naša sagovornica.
Tim Centra sastavljen je od stručnjaka – defektologa, pedagoga, psihologa, profesora razredne nastave, logopeda i slično. Tu je i medicinsko i tehničko osoblje, kao i vaspitači. U Centru ukupno radi 81 osoba, kao i dva izvršioca s dopunskim radom.
„Naš cilj je da svakom djetetu pružimo uslove u kojima će maksimalno da razvije svoje kapacitete, ali i da budemo podrška porodici i da zajedno osposobimo dijete za samostalan život“, naglasila je direktorka.
Stanovnici internata, njih 32 trenutno, su većinom djeca iz socijalno ugroženih porodica, kojima je boravak u Centru omogućen zahvaljujući dobroj saradnji sa opštinama iz kojih dolaze i centrima za socijalni rad.
Kada je o izazovima riječ, naša sagovornica kaže da je najteže roditeljima njihovih učenika.
„Najveći izazovi su djeca, odnosno iznalaženje pravog načina da im pomognemo da izvuku maksimum od sebe, a ako to uspijemo, onda smo osim djetetu pomogli i njegovim roditeljima. Jer, kada neko dođe kod nas da potraži pomoć za svoje dijete, već znamo da je riječ o ljudima koji su mnogo toga prošli. Tužno je i što dosta brakova u kojima se rodi dijete sa problemima u razvoju ne opstanu. Predrasude su ono protiv čega se svakodnevno borimo“, kaže direktorka i dodaje da će se uskoro, u saradnji sa drugim institucijama, više posvetiti ranim intervencijama, odnosno da djeca s poteškoćama u razvoju, kao i njihovi roditelji od samog početka dobiju adekvatnu pomoć i podršku.
Zorica Kuzmanović Vasilić u Centru „Zaštiti me“ radi već dvije decenije. Kaže da je rad sa štićenicima Centra učinio snažnijom, boljom osobom, naučio je da voli više i jače.
„Kada nekome pružite utjehu i nadu, toplu riječ, pokažete razumijevanje i spremnost da pomognete, to je najbolji osjećaj na svijetu. To je najljepši poklon koji možete da date, ali i dobijete. Ima ljudi kojima je dan bez problema i stalne borbe i brige nezamisliv. Dijeleći život s roditeljima štićenika našeg centra, naučila sam da cijenim svaki minut lijepog, sunčanog dana i svog života“, kaže.
