Poplave koje su 2014. godine pogodile Bosnu i Hercegovinu ostavile su neizbrisiv trag na cijelu zemlju.
Ova katastrofa odnijela je sa sobom brojne ljudske živote, domove velikog broja građana, a ostavila uništenu infrastrukturu, devastirana imanja i ljude u izuzetno ranjivom položaju, kojima je neophodna pomoć.
Poplave su takođe direktno ugrozile i živote 60.000 djece. Različite analize ove katastrofe, čije posljedice su i danas vidljive, pokazale su da preduzete preventivne akcije nisu bile dovoljne, kao i da postoji jaz između onoga što je moglo biti učinjeno i onoga što je stvarno urađeno.
U okviru Zajedničkog programa „Smanjenje rizika od katastrofa za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini“, kojeg finansiraju Vlada Švajcarske i Ujedinjene nacije (UN), a provode UN agencije: UNDP , UNICEF, UNESCO, UNFPA, organizovana je uvodna radionica za predstavnike radnih grupa u sektoru socijalne i dječije zaštite.
Radionicu je organizovao UNICEF uz prisustvo Centara za socijalni rad, službi civilne zaštite, opštinskih/gradskih službi i uprava, te NVO sektora iz Bihaća, Sanskog Mosta, Kaknja i Kalesije.
„Zajednički program Švicarske i UN-a za smanjenje rizika od katastrofa je nova paradigma posmatranja prirodnih katastrofa i kriznih situacija. Ranije su pravljeni određeni planovi spašavanja i donesene mjere u slučaju nepogoda, međutim, u savremenom svijetu na ovaj sektor se gleda preventivno. To znači da se traže načini da se preventivno smanje rizici od katastrofa i ublaže njihove posljedice. Nakon 2014. godine mi više ne moramo nikoga da ubjeđujemo da je ovo važna tema na koju posebno treba obratiti pažnju“, kaže Selma Kazić, šefica programa socijalne zaštite, UNICEF.
Prema njenim riječima, jako je važno da Bosna i Hercegovina iskoristi svoje resurse, svoju pamet i da sami kreiramo sopstvena rješenja.
„Ta rješenja trebaju biti lokalna, i trebaju biti sistemska. To je ono što je nama, u stvari, krajnji cilj. Trenutno se fokusiramo na rad sa lokalnim zajednicama, ali nam je cilj da utičemo i na politiku i na zakone iz ove oblasti, na budžete i da kroz izrade standardnih operativnih procedura za Centre za socijalni rad i Civilnu zaštitu stvorimo koordinisano sistemsko rješenje koje će biti održivo i dugotrajno“, istakla je Selma Kazić.
Brojni su razlozi zbog kojih je potrebno ulaganje u smanjenje rizika od katastrofa u BiH. Među najvažnijim su veća učestalost, nepredvidivost i intenzitet prirodnih opasnosti u BiH, nedostaci u insitucionalnoj i međuresornoj koordinaciji, nedovoljna analiza i mapiranje rizika, kao i činjenica da danas skoro 280.000 djece živi u područjima sa visokim rizikom od poplava i klizišta.
„U situacijama kada treba da izdvajate sredstva za različite prioritete, pitanje preventivnog djelovanja na prirodne katastrofe nekako uvijek bude skrajnuto. Ali, zahvaljujući misiji UN-a u BiH i UN-ovim agencijama, kao i Vladi Švicarsske prepoznata je važnost ovog pitanja, a projekat je naišao i na interesovanje domaćih nadležnih institucija. Složena organizacijska kombinatorika BiH će, zahvaljujući svemu ovome, ipak naći način da se uveže u cjelinu, jer katastrofe ne poznaju granice, nacije, vjere ni religije“, istakao je profesor Draško Gajić, konsultant UNICEF-a.
U toku radionice, učesnici iz centara za socijalni rad, civilne zastite, opštinskih/gradskih službi i uprava, te NVO sektor imali su priliku da se upoznaju sa osnovama uloge socijalne zaštite u kriznim situacijama, kako bi se unaprijedila njihova međusobna saradnja, koordinacija, te pripravnost centara za socijalni rad za odgovor i oporavak ugroženog stanovništva. Učesnici su takođe imali priliku da podijele i uporede iskustva.
Penzionisani pripadnik CZ Maglaj Nijaz Delić kazao je da je katastrofa iz 2014. imala takve razmjere da službe Civilne zaštite nisu mogle adekvatno da odgovore na nju. „Tek kada smo analizirali studiju poplava u Maglaju došli smo do pravih činjenica i pokazatelja. Naime, procjena nivoa pripravnosti sasvim je drugačija od onoga kako bi moglo i trebalo biti. Katastrofe ne možemo spriječiti, ali možemo na vrijeme da poduzmemo neophodne mjere da se ublaže. Takođe, izuzetno je važno da se tačno zna ko šta radi i na kom nivou“, kaže Nijaz Delić.
Mirsad Šehić, komandir starješina vatrogasne jedinice u službi CZ Bihać također je naglasio važnost jasne podjele odgovornosti u sistemu upravljanja rizicima od katastrofa: „Ovo je veoma važno za grad Bihać, jer je suština ove platforme premještanje fokusa zaštite i spašavanja sa isključivo službe civilne zaštite na sve ostale aktere kojih se tiče. Jedna od najvećih prepreka za uspješno djelovanje je neuvezanost sistema odgovornosti, počev od krovnih ministarstava, prema nižim razinama.
„Smanjenje rizika od katastrofa za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini“ je zajednički program Vlade Švicarske i Ujedinjenih nacija (UN) u vrijednosti od 8,4 miliona KM. Cilj programa je rješavanje ključnih prioriteta u oblasti smanjenja rizika od katastrofa (DRR) koje su utvrdile lokalne vlasti, te relevantna resorsna ministarstva u različitim sektorima: zaštita i spašavanje, obrazovanje, socijalna i dječja zaštita, zdravlje i poljoprivreda. Program stavlja poseban naglasak na poboljšanje lokalnih mehanizama koordinacije u području smanjenja rizika od katastrofa, kao i na afirmaciju procesa strateškog planiranja informiranog rizicima, s naglaskom na najugroženije kategorije stanovništva.
