Svjedok odbrane opovrgao navode optužbe da je VRS gađala civile u Sarajevu.
Dragomir Milošević opovrgavao je danas pred Haškim tribunalom da su snage pod njegovom komandom artiljerijom i snajperima namjerno napadale civile u gradu.
Tribunal je 2009. generala Miloševića (70) proglasio krivim za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada 1994-95 i osudio ga na 29 godina zatvora.
Iz Estonije, gdje izdržava, kaznu, Milošević je doveden u Hag da bi svjedočio u korist Karadžića (67). Bivšeg predsjednika Republike Srpske, optužnica takođe tereti za teror nad civilima u Sarajevu, 1992-95.
General Milošević posvjedočio je da se, u vrijeme dok je on bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, ta jedinica na položajima oko Sarajeva isključivo branila od ofanziva muslimanske
divizije koja je pokušavala da se probije iz grada.
"Oni su to zvali deblokada Sarajeva, ali se tu nije radilo ni o kakvoj deblokadi Sarajeva nego o uništenju SRK", izjavio je svjedok, priznajući da je bio "oduševljen vojničkim znanjem" protivnika, "kako su postavili snage za odbranu".
Na pitanje Karadžića, koji se brani sam, da li je u Sarajevu postojala "ijedna čisto civilna zona bez ijednog legitimnog cilja", svjedok je odgovorio:
"Takvog prostora u Sarajevu nije bilo ... Oni nisu ni imali drugo rješenje nego su svoje snage i sredstva morali da rasporede tamo gdje su bili", rekao je Milošević, navodeći da je Armija BiH "zaposjela škole, obdaništa, poslovne zgrade, prvatne kuće, a da je bila i "u bolnici Koševo, u drugim bolnicama nisu bili".
Precizirajući da je u Sarajevu bilo "ukupno 275 komandnih mjesta" Prvog korpusa, 12. divizije i drugih jedinica ABiH, svjedok je kazao da su te komande bile u civilnim objektima, a jedna, prema dokumentu te vojske, u bolnici na Koševu.
Milošević je naznačio i da je pretežno muslimanska vojska raspolagala sa desetak haubica, 140-150 minobacača, tri tenka i 18 različitih topova. Neki od minobacača bili su na kamionima i otvarali vatru sa različitih mesta u gradu.
ABiH u Sarajevu je, od 1994. dobijala oružje i "od njihovih prijatelja" iz inostranstva, naglasio je Milošević.
"Prostor oko Sarajeva gdje su Srbi živjeli stotinama godina", po Miloševiću, muslimanske snage nazivale su "privremeno zaposjednutom teritorijom" što je odavalo namjeru da Srbe "treba protjerati". "Gde god je neke prostore branio SRK, oni su smatrali da su to njihovi prostori", rekao je svedok.
Opisujući stalne napade iz Sarajeva na za VRS strateški put prema Palama, Milošević je kazao: "Kada bi ih mi vratili oni bi tvrdili da dejstvujemo po gradu. Nismo po gradu, nego po njihovim položajima".
Ispričao je da je, tokom takve ofanzive u septembru 1994. "zaplakao" kada je na jednom mjestu zatekao sedam vojnika ABiH poginulih "od mine". "To je bilo slanje tih ljudi u pogibiju... Ko je te ljude slao?", upitao se general Milošević.
Ratni komandant SRK negirao je i da su snajperisti pod njegovom komandom sa jednog uzvišenja nad Sarajevom gađali civile u gradu, tvrdeći da bi upotreba snajpera bila "iluzorna" zbog udaljenosti.
Nasuprot tome, po Miloševićevim riječima, ABiH stalno je vatrom "provocirala" njegov korpus da uzvrati po Sarajevu kako bi ga okrivila za napade na civile.
"Bilo je neracionalno i bespotrebno, a nismo ni htjeli da na provokacije odgovaramo", kazao je svjedok, naročito zato da ne bi stradali civili. "Civilni prostor nismo mogli, a ni htjeli granatirati".
General Milošević je tvrdio i da su muslimanske snage u Sarajevu otvarale vatru na sopstveni narod, najčešće tokom čestih posjeta stranih državnika i mirovnih pregovarača, u nastojanju da za to potom okrive VRS.
Da se to dogodilo tokom posjete "premijerke Turske", svjedoku je, kako je rekao, potvrdio i tadašnji komandant Unprofora Majkl Rouz. "Znam da naše snage to nisu radile", naglasio je general Milošević.
Svjedočenje Miloševića biće nastavljeno sutra, ali će prije toga tužioci unakrsno ispitivati prethodnog Karadžićevog svjedoka Milenka Inđića.
Karadžić je optužen i genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.
(Beta)