Bivši komandant Unprofora u BiH Rupert Smit svjedočio je na suđenju generalu Ratku Mladiću da mu je odbijen izričit zahtjev za pristup zarobljenicima.
Na sastanku održanom 15. jula 1995. u Dobanovcima kod Beograda, Smit je, kako je posvjedočio, upozorio Mladića i da ima tada još neprovjerene informacije da VRS ubija zarobljenike.
General Mladić (69), u to vrijeme komandant Vojske Republike Srpske, optužen je za genocid nad više od 7.000 muslimanskih muškaraca iz Srebrenice, kao i za progon hiljada žena, djece i staraca, u danima pošto je VRS 11. jula 1995. zauzela tu enklavu.
Tužilac Dermot Grum (Groome) je, kao potvrdu Smitovog svjedočenja, u sudnici prikazao bilješke sa sastanka koje je načinio sam general Mladić. Mladić je zabilježio riječi britanskog generala da u vezi sa "tretmanom zarobljenika u Srebrenici" - "ima glasina o zločinima, masakru i silovanjima".
General Smit izjavio je da je od Mladića zatim tražio da omogući da zarobljenicima pristupe Crveni krst i UNHCR. "Tada smo još tragali za oko više od 2.000 zarobljenih. Koliko više, nismo znali", kazao je svjedok, napominjući da u tom trenutku "niko nije bio svjestan šta se događa".
Mladić je, prema njegovim riječima, pristao da do 18. jula 1995. omogući pristup zarobljenicima, uz izgovor da prije toga to ne bi bilo bezbjedno. Humanitarnim organizacijama, međutim, pristup "nikada nije omogućen".
Prema optužnici protiv Mladića i ranijim presudama Tribunala, veći dio masovnih ubistava zarobljenika bio je počinjen od 13. do 17. jula.
U dokumentu vojnih posmatrača UN, na koji se pozivao tužilac, navedeno je i da im je Mladić 13. jula 1995. ujutro u blizini Srebrenice rekao da Armija BiH "ima nekoliko stotina poginulih vojnika", ali da im nije dozvolio da to provjere.
Svjedok Smit rekao je i da je uvjeren da je Mladić "lično bio uključen u srebreničku operaciju" zato što ga je "na televiziji sam vidio na ulicama Srebrenice".
Potvrdio je da je Mladić imao komandu i kontrolu nad VRS i tokom susreta u Beogradu, 15. jula 1995.
Britanski general izjavio je i da nije bio iznenađen "etničkim čišćenjem" Srebrenice, budući da je bio obaviješten o takvoj praksi VRS tokom rata u BiH.
Potvrđujući da je VRS, po Mladićevom naređenju, krajem maja 1995. uzela za taoce pripadnike Unprofora, u znak odmazde zbog vazdužnih udara NATO, Smit je posvjedočio da je Mladića zatim upozorio da je to protivno Ženevskim konvencijama.
"Nije mu bilo pravo što sam mu to rekao, ali je poruku vjerovatno shvatio. Moj utisak je, međutim, bio da mu to nije bilo važno", kazao je Smit, dodajući da je VRS taoce koristila kao "živi štit" od daljih udara NATO aviona.
Optužnica Mladića tereti i za uzimanje pripadnika Unprofora za taoce poslije vazdušnih udara NATO na položaje i objekte VRS 1995.
Po Smitovim rečima, Mladić je te udare "sam izazvao" time što je s kontrolnih punktova UN preuzeo tešku artiljeriju i upotrijebio je na sarajevskom ratištu, kršeći potpisane sporazume.
Vazdušnim napadima, Smit je Mladiću u proljeće 1995. zaprijetio i zbog pojačanih napada na tri muslimanske enklave u istočnoj Bosni i Sarajevo. Kako je rekao, Mladić je uzvratio prijetnjom da će "Engleze izvesti iz Goražda i jednom po jednom im odsjeći glave i to staviti na Si-En-En".
Odgovarajući na pitanje o eksploziji ispred sarajevske pijace Markale 28. avgusta 1995. general Smit izjavio je da nijedan od audio i vizuelnih radara Unprofora toga dana nije registrovao ispaljivanje granate iz blizine gradskog jezgra.
"To nas je navelo na zaključak da je granata ispaljena van njihovog dometa", odnosno s veće razdaljine, posvjedočio je on.
Na osnovu istrage Unprofora, general Smit je zaključio da je granata, koja je ispred Markala ubila 43 osobe, a ranila 75 građana, doletila s položaja VRS.
Smit je naznačio i da Mladić nije negirao da ima pod kontrolom snajperska dejstva na Sarajevo, kada mu je on u aprilu 1995. uložio protest zbog povećanog broja tih napada.
Danas započeto unakrsno ispitivanje Smita, Mladićev branilac Dragan Ivetić nastaviće sutra.
General Mladić optužen je i za terorisanje stanovništva Sarajevu artiljerijskim i snajperskim napadima i progon Muslimana i Hrvata širom BiH, 1992-95. godine.
(Beta, foto: printscreen ICTY)