Bivši pripadnik policije BiH izjavio je pred Haškim tribunalom da je granatu na pijacu Markale ispalila Armija BiH, po nalogu Alije Izetbegovića.
Svjedok odbrane nekadašljeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, pod pseudonimom "KW-586", skrivenog lika i elektronski izmijenjenog glasa, rekao je da je kao pripadnik specijalne jedinice "Biseri", 1992-1994, bio u obezbjeđenju Predsjedništva BiH koje je zasjedalo u zgradi Narodne banke u Sarajevu.
"KW-568" je tvrdio da je imao priliku da čuje šta su predsjednik Predsjedništva BiH Izetbegović, njegov sin Bakir, poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić i drugi zvaničnici govorili na sastancima.
Prema njegovim riječima, najsnažniji uticaj na Izetbegovića imao je Cerić. Izetbegovićev glavni cilj bio je da se isposluje intervencija Zapada na strani muslimana "izazivanjem masovne patnje" u Sarajevu i Srebrenici, provociranjem Srba da uzvrate vatru na civilne objekte, uključujući bolnice.
On je posvjedočio i da je čuo Izetbegovića i Cerića kako razmatraju "šta bi se dogodilo ako bi granata pala na Markale".
Poslije par dana, 5. februara 1994, to se i desilo, izjavio je svjedok, tvrdeći da je ABiH ispalila granatu na Markale iz rejona sela Mrkovići i da je to, po naređenju generala Sefera Halilovića, učinila jedinica generala Mustafe Hajrulahovića zvanog Talijan.
"Alija je rekao (generalu ABiH) Seferu (Haliloviću) da to treba uraditi, a Sefer se okrenuo ka Talijanu i rekao: 'Talijan će to...'. U prvom pokušaju, granata je pala blizu pijace, a zatim je, za novi pokušaj, čekano da na osmatračkom položaju Unprofora bude ista posada, sa kojom je postojao dogovor da `ne broje naše granate", rekao je svjedok.
Prema njegovom svjedočenju, u proljeće 1994. Izetbegović i Cerić su se susreli sa komandantom 28. divizije ABiH u Srebrenici Naserom Orićem i naložili mu da organizuje napade na okolna srpska sela da bi "isprovocirao Srbe" da odgovore, naglasivši da "žrtve nisu bitne na putu Svevišnjeg".
Svjedok je rekao da je uskoro čuo da je Srebrenica granatirana i da je moguće da su granate ispalile muslimanske snage.
On je potvrdio da nije bio Izetbegovićev tjelohranitelj i da nije stalno bio uz njega, ali je ostao pri iskazu da je mogao čuti šta se pričalo na sastancima Predsjedništva BiH. "U podrumu banke, oni nisu to krili od mene, valjda su imali povjerenja u mene", rekao je svjedok.
Svjedok je odbacio ocjene haškog tužioca Kerolin Edžerton koja je njegov iskaz nazvala višestrukom teorijom zavjere, tvrdeći da je on sve izmislio da bi se dodvorio "onima koji ga sada štite". "Jok, ne, možete tumačiti kako hoćete. Što sam rekao, rekao sam istinu", uzvratio je svjedok.
Zastupnik optužbe je, nazivajući njegovu priču "čistom izmišljotinom", podsjetila svjedoka da je u vrijeme prve eksplozije na Markalama general Halilović već bio smijenjen i da "nije ni bio u ABiH".
"KW-586" je odgovorio da je Izetbegović "pod pritiskom smijenio Sefera, ali nije izbacio iz Armije".
Vjerodostojnost ovog svjedoka, tužilac Edžerton je osporavala i sugerišući da se on nije javio Tribunalu da svjedoči na procesima generalu Haliloviću i Naseru Oriću, iako je živio u Belgiji.
On je odgovorio da "o ratu nije želio da priča", zato što je vjerovao da je u ratu postojala "ravnoteža... I oni su pravili to što su pravili - i mi smo pravili to što smo pravili".
Prema riječima svjedoka, odlučio je da progovori tek kada se vratio u Sarajevo i vidio da "ista banda vlada, kao da je još rat", a da "drugi odgovaraju" za ono što je ta vlast učinila. "Vrlo je teško nešto reći protiv svoga, ali nekada se mora", rekao je svjedok, dodajući da "svako treba da odgovara za svoje zločine".
"KW-586" izjavio je da je 2000. godine želio da dođe u Hag i "da izjavu protiv one bagre tamo" i da se "dosta ljudi" u Sarajevu slaže s njim, ali da se "plaši represije".
Suđenje Karadžiću biće sutra nastavljeno.
(Srna)