Dok većini kojima je imovina uništena u poplavama život počinje od nule, malo je onih koji su o ovakvim posljedicama ranije razmišljali i imovinu osigurali od dodatnih rizika kakvi su poplave i bujice.
Zori Perak iz Trna kod Laktaša poplava je uništila stan u porodičnoj kući i dva automobila. Kako kaže, ništa nije bilo osigurano, jer osiguranje ne može da plati svojom penzijom. Ističe da će štetu sanirati kako zna i umije, a ni od koga ne može očekivati pomoć, niti joj se nada.
S druge strane, Dobrila Bajić, koja živi u banjalučkom naselju Derviši, je prije nekoliko godina osigurala kuću i namještaj od dodatnih rizika u koje spadaju poplave i bujice. Za to godišnje izdvaja 200 maraka. Procjenitelji iz osiguravajuće kuće, kaže, već su bili. Iako se novcu ne nada brzo, ipak misli da će joj odšteta pomoći da bar stane na noge. Ističe da će za uništeni namještaj dobiti oko tri hiljade maraka, dok će za objekat dobiti onoliko koliko sanacija bude koštala, prenosi RTRS.
U osiguravajućim kućama tvrde da je svega dva odsto stanovništva kuću, stan ili automobile osiguralo od poplava. To ne pripada osnovnom osiguranju, već dodatnom koje se dodatno i plaća.
Poljoprivrednika koji su osigurali oranice, gotovo da i nema. Uz sve troškove koje ima prosječan seljak, samo rijetki mogu da priušte osiguranje od poplava.
Nakon što komisija izađe na lice mjesta i utvrdi visinu štete, na isplatu se čeka do 14 dana. A visina odštete zavisi od vrijednosti imovine koja je osigurana. Na građane se ipak apeluje da dobro pripaze ako se odluče na osiguranje. Iako je u osnovnoj polisi navedena zaštita od poplava - to je u stvari samo zaštita od pucanja vodovodnih cijevi. Za zaštititu od poplava, bujica i visoke vode, potrebno je dopunsko osiguranje.