Nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić upozorava da Tužilaštvo Haškog tribuinala duboko vrijeđa Srbe izmišljanjem optužbe o udruženom zločinačkom poduhvatu.
Srbi su najteži narod za lidera, jer ne slušaju i nisu ovce da im se može nešto nametnuti. Tužilaštvo svojim slabašnim aluzijama bez pravog dokaza pokušava uvesti Sudsko vijeće u zabludu da iz neobaveznih rečenica izvlači zaključke - rekao je Karadžić tokom iznošenja svoje završne riječi.
On je naveo da je namjera Srba bila da ono što imaju u BiH - zaštite, te da se od austro-ugarskih procesa nije dogodilo ništa pogrešnije od rata koji je nametnut, kao i suđenja nakon njega.
Karadžić ocjenjuje da je mnogo pristojnih ljudi, uglavnom Srba, osuđeno na velike kazne, a, istovremeno, oslobođeni su neposredni zločinci nad Srbima.
"Cijenio sam upozorenja Sudskog vijeća da ne branim srpski narod, nego da se branim sam, jer srpski narod nije optužen. Ali, srpski narod jeste optužen.
Nisam imao ličnih razloga da se bavim politikom, imao sam lijepu karijeru i dobro razvijenu socijalnu mrežu, uključujući i velik broj muslimana i Hrvata koji su mi bili i ostali prijatelji.
S mojim obrazovanjem mogao sam raditi bilo gdje na svijetu, nisam se kandidovao ni za jednu funkciju. Ako sam ja lud, je li ludo milion i po Srba koji su davali sinove u rovove da brane domove" - upitao je Karadžić.
Karadžić je taksativno navodeći originalne citate iz svojih prijeratnih i ratnih nastupa demantovao tvrdnje tužilaštva o navodnim ratnohuškačkim naredbama.
Kao klasičan primjer manupulacije i falsifikovanja njegovih nastupa, Karadžić je naveo da je pred poslanicima branio Oven-Stoltenbergov plan i da je na primjedbu da su neka srpska mjesta bila predviđena za Federaciju BiH - odgovorio da su i neka mjesta u kojima Srbi nisu većina predviđena da budu u Republici Srpskoj.
Ipak, tužilac je taj stav predstavio kao Karadžićevo navodno likovanje što su Srbi dobili teritorije u kojima nisu većina...
Karadžić nastavlja da izlaže svoju odbranu....
On je naveo da je namjera Srba bila da ono što imaju u BiH - zaštite, te da se od austro-ugarskih procesa nije dogodilo ništa pogrešnije od rata koji je nametnut, kao i suđenja nakon njega.
Karadžić ocjenjuje da je mnogo pristojnih ljudi, uglavnom Srba, osuđeno na velike kazne, a, istovremeno, oslobođeni su neposredni zločinci nad Srbima.
"Cijenio sam upozorenja Sudskog vijeća da ne branim srpski narod, nego da se branim sam, jer srpski narod nije optužen. Ali, srpski narod jeste optužen.
Nisam imao ličnih razloga da se bavim politikom, imao sam lijepu karijeru i dobro razvijenu socijalnu mrežu, uključujući i velik broj muslimana i Hrvata koji su mi bili i ostali prijatelji.
S mojim obrazovanjem mogao sam raditi bilo gdje na svijetu, nisam se kandidovao ni za jednu funkciju. Ako sam ja lud, je li ludo milion i po Srba koji su davali sinove u rovove da brane domove" - upitao je Karadžić.
Karadžić je taksativno navodeći originalne citate iz svojih prijeratnih i ratnih nastupa demantovao tvrdnje tužilaštva o navodnim ratnohuškačkim naredbama.
Kao klasičan primjer manupulacije i falsifikovanja njegovih nastupa, Karadžić je naveo da je pred poslanicima branio Oven-Stoltenbergov plan i da je na primjedbu da su neka srpska mjesta bila predviđena za Federaciju BiH - odgovorio da su i neka mjesta u kojima Srbi nisu većina predviđena da budu u Republici Srpskoj.
Ipak, tužilac je taj stav predstavio kao Karadžićevo navodno likovanje što su Srbi dobili teritorije u kojima nisu većina...
Karadžić nastavlja da izlaže svoju odbranu....
