NATO bombe i dalje ubijaju!

Srbi koji su do pred kraj rata živjeli u opštini Hadžići i dan-danas uglavnom umiru od raka ili leukemije, što se dovodi u direktnu vezu sa NATO bombardovanjem te opštine, piše "Press RS".

List navodi da nijedna institucija na nivou BiH ne želi zvanično da potvrdi da je masovno umiranje od raka i malignih oboljenja rezultat opasnog zračenja osiromašenog uranijuma koji se nalazio u bombama izbačenim iz NATO aviona!

Zvaničnici Instituta za zaštitu zdravlja RS i Zavoda za javno zdravstvo FBiH stalno ponavljaju da nema mjesta panici i da su priče o zabrinjavajućoj epidemiji malignih oboljenja predimenzionirane. S druge strane, brojni ugledni ljekari iz Sarajevsko-romanijske regije tvrde za Press RS da ne postoji ni zrno sumnje da je nad građanima BiH izvršen nezapamćen zločin!

Ljekar Doma zdravlja u Bratuncu Slavica Jovanović je prvih pet posleratnih godina intenzivno prikupljala podatke o broju srpskih izbeglica iz Hadžića, koji su sa teškim malignim oboljenjima primani u ovu zdravstvenu ustanovu. Ona kaže da su podaci o smrtnosti stanovništva u Bratuncu čak i kod potpunog medicinskog laika probudili sumnju da se događa nešto nesvakidašnje i opasno.

"Od 15.000 stanovnika, koliko je Bratunac imao 1996. godine, 4.500 su bile izbeglice iz Hadžića. Iste godine, od 105 umrlih na području opštine, 55 su izbjeglice iz Hadžića! U istom periodu umrlo je više radnika bratunačkog „Remontnog zavoda" (bombardovan u ratu), nego za prethodnih 20 godina, a interesantno je da su ljudi u 99 odsto slučajeva umirali od raka", kaže Jovanovićeva.

Ona je za "Press RS" ispričala i potresan slučaj djevojčice Slađane Šarenac, koja se neposredno poslije bombardovanja „Remontnog zavoda" igrala u nastalom krateru.

"Nedugo poslije toga, otpali su joj nokti na nogama i rukama, imala je problema sa disanjem, kao i upalu moždane ovojnice", kaže Jovanovićeva.

S ovim zastrašujućim podacima, dodaje Jovanovićeva, upoznala je brojne međunarodne i domaće institucije. On ističe i da niko od stranih ljekara kojima je iznela svoja saznanja nikad nije ni pokušao da ospori njihovu validnost. Problem je uvijek postojao kod domaćih institucija, koje su, kako kaže, olako prelazile preko očiglednog problema.

Da je zdravlje ljudi koji su imali nesreću da žive u blizini mjesta koje je NATO označio kao „legitimne vojne ciljeve" ozbiljno ugroženo, potvrđuje i ugledni hirurg KBC-a u Kasindolu Slavko Ždrale.

On se, takođe, cijelu deceniju gotovo svakodnevno susreće s pacijentima obolelim od raka, koji dolaze iz mjesta koja su bila meta NATO avijacije!

"Interesantno je da od rijaka uglavnom obolevaju ljudi koji su živjeli u neposrednoj blizini mjesta koja su bila reketirana projektilima sa osiromašenim uranijumom. Sjećam se Mire Karišik iz okoline Hadžića, koja je bila u neposrednom kontaktu sa radioaktivnom municijom i koja je nedugo posle toga oboljela od karcinoma pluća. Karišikova nikad nije pušila, živjela je na selu i prije bombardovanja je bila zdrava kao dren. Željko Samardžić je živio na Jahorini u vrijeme bombardovanja i nedugo poslije toga dobio je tumor na mozgu i ekstermitetima. Kada je otišao na mjerenja radioaktivnosti u Vinču, ustanovljeno je da je ozračen", kaže dr Ždrale.

Stručnjak za zaštitu od jonizirajućeg zračenja u Zavodu za javno zdravstvo FBiH Suad Džanić kaže da su posljednjih godina više od deset puta mjerili stepen radijacije u Hadžićima i da su došli do zaključka da ne postoji realna opasnost po zdravlje ljudi.

"Povećana radioaktivnost jedino je zabilježena na mjestima gdje smo pronalazili projektile sa osiromašenim uranijumom, ali tvrdim da je ta doza bezopasna za ljude. Priče u kojima se BiH predstavlja kao zemlja zatrovana radijacijom izazivaju nepotrebnu paniku", kaže Džanić.

(MONDO)