Bivši mirovni izaslanik UN u Jugoslaviji Jasuši Akaši izjavio je u nastavku haškog procesa Ratku Mladiću, da 1994-95, vlada u Sarajevu, s ohrabrenjem iz SAD, nije željela dugoročni sporazum o primirju u BiH, za razliku od Srba.
Akaši, koji svjedoči na poziv Mladićeve odbrane, rekao je da su muslimanski lideri i zvanični Vašington vjerovali da bi trajnije primirje omogućilo bosanskim Srbima da zadrže veliki dio teritorije BiH koji su zauzeli tokom prethodnih ratnih godina.
Kao primjer, svjedok je naveo da je vlada Alije Izetbegovića odbila da produži četvoromjesečno primirje koje je, uz pomoć bivšeg američkog predsjednika Džmija Kartera (Jimmy Cartera), bilo sklopljeno krajem 1994.
Akaši je naznačio da su Srbi, u jednom trenutku, držali oko 70 odsto teritorije BiH, ali da su, na kraju, pristali da im, po Dejtonskom sporazumu, ostane 49 odsto teritorije.
Optužnica generala Mladića (73), tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske, tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmjere genocida.
Dok ga je ispitivao Mladićev branilac Dragan Ivetić, Akaši je potvrdio da su "aktivnu vojnu pomoć" Armiji BiH, uprkos embargu UN, pružale SAD, Njemačka i neke islamske zemlje.
Akaši je posvjedočio i da šest zaštićenih zona UN, uključujući Sarajevo i Srebrenicu, nije bilo demilitarizovano, kako je bilo predviđeno sporazumom o njihovom proglašenju.
General Mladić optužen je i za genocid nad muslimanskim muškarcima iz Srebrenice, u danima pošto je VRS 11. jula 1995. zauzela tu enklavu koja je bila pod zaštitom UN.
Japanski diplomata izjavio je i da je istraga UN utvrdila da su granatu, koja je na sarajevskoj pijaci Markale 1994. ubila i ranila desetine građana, mogle ispaliti obe zaraćene strane.
Prema optužnici koja generala Mladića (73), tadašnjeg komandanta VRS, tereti za terorisanje stanovništva Sarajeva, granatu je na Markale ispalila ta vojska.
U eksploziji jedne minobacačke granate, na Markalama je 5. februara 1994. poginulo 66 građana, a ranjeno je više od 140 osoba.
"Zaključak komisije, koji sam ja prihvatio, bio je da je napad mogao doći sa obe strane", posvjedočio je Akaši, napominjući da je taj zaključak bio suprotan tvrdnjama međunarodne štampe, uključujući i Njujork tajms, da je odgovorna bila srpska strana.
Mladićev branilac dokazivao je, ispitujući svjedoka, da su Srbi imali pravo da u zonu isključenja teškog oružja oko Sarajeva, uspostavljenu poslije eksplozije na Markalama, vrate artiljeriju ako budu napadnuti.
Akaši to, međutim, nije mogao da potvrdi.
Pošto je branilac Ivetić iz Akašijeve knjige citirao da je administracija predsjednika SAD Bila Klintona bila sklona da vladu u Sarajevu vidi kao "dobru" i podržava je, a vođe bosanskih Srba kao "zle", Akaši je prokomentarisao da ostaje pri napisanom, ali "u kontekstu" zbivanja opisanih u knjizi.
Akaši nije negirao da je Unprofor imao saznanja o dopremanju oružja za muslimansku stranu preko aerodroma u Tuzli, ali je kazao da "nema konkretno sjećanje o tome, jer su se tim bavili vojnici, a ne političari".
Danas započeto unakrsno ispitivanje Akašija, tužioci će nastaviti sutra.
General Mladić optužen je i za uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN 1992-95.
