Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, osuđen je juče u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja.
Sudsko vijeće, kojem je predsjedavajući južnokorejski sudija O-Gon Kvon, Karadžića je proglasilo krivim i za genocid u Srebrenici, ali ga je oslobodilo krivice za genocid u opštinama Bratunac, Prijedor, Vlasenica, Zvornik, Sanski Most, Foča i Ključ.
"Vijeće je utvrdilo da je u odnosu na opštine Karadžić kriv za progon, istrebljenje, deportaciju, prisilno premještanje i ubistvo. Vijeće, međutim, nije moglo identifikovati ili utvrditi postojanje genocidne namjere, te stoga nije imalo dovoljno dokaza da zaključi van razumne sumnje da je genocid počinjen u tim opštinama", pročitano je u presudi, prenose "Nezavisne novine".
Od ukupno 11 tačaka optužnice podignute u oktobru 2009. godine, prvi predsjednik RS osuđen je po njih deset, i to za genocid, progon, istrebljenje, ubistvo, kršenje zakona ili običaja ratovanja, deportacije, nehumana djela, kao što je prisilno premještanje stanovništva, širenje terora, protivpravne napade na civile te uzimanje talaca.
Kao olakšavajuća okolnost, Karadžiću, koji je presudu dočekao mirno i bez iskazivanja emocija, uzeto je u obzir to što se 1996. godine povukao sa svih funkcija te što je u pritvoru imao dobro vladanje.
Više od 50 logora
Prisilno razmještanje velikog broja Hrvata i Muslimana, uklanjanje sa vlasti i tjeranje sa posla, njihovo smještanje u preko 50 logora formiranih u BiH, samo je dio onoga zbog čega je Karadžić osuđen.
Nehumano postupanje sa zarobljenicima, mučenja, zatim rušenje džamija, katoličkih crkava, pljačkanje imovine takođe su dio onoga što je našlo mjesta u osuđujućoj presudi, koju su pored O-Gon Kvona, uz izdvojena mišljenja, potvrdili Hauard Morison iz Velike Britanije i Melvil Bird, sudija iz Trinidada i Tobaga.
Na ovu presudu Karadžić i Tužilaštvo Haškog tribunala imaju pravo žalbe, a bivši predsjednik Republike Srpske, i u to vrijeme vrhovni komandant njenih oružanih snaga, u privoru, u kojem se nalazi od jula 2008. godine, ostaće do završetka postupka.
Piter Robinson, Karadžićev pravni savjetnik, već je najavio žalbu, ističući da će osporavati svaku tačku presude.
Odmah nakon izricanja presude Robinson je rekao da prvo mora pročitati presudu, koja ima više od 1.000 stranica, te da za to ima rok od 30 dana.
"Vjerovatno će proći nekoliko godina dok Karadžić ne napusti Hag, jer će ovdje ostati tokom procesa žalbe, koji može trajati do tri godine", objasnio je Robinson.
Na presudu Karadžiću od 40 godina zatvora reagovalo je i Tužilaštvo Haškog tribunala, koje u svom saopštenju navodi da proces ostvarivanja pravde još nije završen.
Nakon izricanja presude, tužilac Serž Bramerc rekao je da će "istina utvrđena ovom presudom biti brana neprestanim pokušajima negiranja patnje hiljada ljudi i zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji".
Najteži zločin
Sudsko vijeće Haškog tribunala kao najteži zločin stavljen Karadžiću na teret ocijenilo je učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu ubistva Muslimana u Srebrenici, te za opsadu Sarajeva i uzimanje osoba međunarodnih organizacija za taoce u maju i junu 1995. godine.
Kada je u pitanju Srebrenica, južnokorejski sudija, čitajući presudu, rekao je da se Karadžić složio i nije zaustavio ubistva od 13. do 17. jula i da je naredio da se zarobljenici prebace u Zvornik, gdje su i počinjena neka ubistva.
Vijeće zaključuje da je Karadžić dio ovog plana postao tek od svog razgovora sa Deronjićem (Miroslavom, predsjednikom Kriznog štaba u Bratuncu) 13. jula, te da ne može biti odgovoran za djela počinjena prije tog razgovora", navedeno je, između ostalog, u presudi.
Takođe, sudija je rekao da se Sudsko vijeće uvjerilo da je Karadžić dobijao redovne izvještaje od oficira Vojske RS i da je iz više razgovora s pojedinim oficirima vidljivo da se slagao s planom ubistva iz čega se izvukao zaključak da su pripadnici snaga Vojske RS imali namjeru da unište reproduktivno zdravo stanovništvo u Srebrenici.
Tokom postupka Karadžić je tvrdio da su zločini u Srebrenici individualni, da nisu organizovani i da za njih treba da odgovaraju pojedinci koji su ih počinili.
O opsadi Sarajeva u sudnici Haškog tribunala, između ostalog, moglo se čuti da je Sarajevsko-romanijski korpus imao nedvosmislenu namjeru da teroriše civilno stanovništvo, da su tokom opsade ubijene hiljade civila te da su pripadnici Vojske RS gađali položaje koji nisu bili vojni ciljevi.
"Optuženi je pružao podršku Mladiću kada je u pitanju Sarajevo, a izdavao je i odobravao vojne direktive dopuštajući da snajpersko dejstvo i granatiranje traju u nedogled", rekao je O-Gon Kvon.
Kontrola nad vojskom
Prema mišljenju Tribunala u Hagu, Karadžić je imao kontrolu nad vojskom, ali i punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu.
Bio je, kako se navodi u presudi, obavještavan o svemu, svim napadima, ali i zločinima i pored toga što je tokom rata poricao odgovornost i optuživao Muslimane.
Zanimljivo je da je Sudsko vijeće utvrdilo da su snage Armije BiH sa svojih položaja gađale vojnike Ujedinjenih nacija, ali i teritorije pod svojom kontrolom, kako bi kasnije za te zločine optužili Srbe, međutim, kako je rekao O-Gon Kvon, to je bilo u zanemarivim slučajevima.
"Civili u Sarajevu bili su direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa", navodi se u presudi, a O-Gon Kvon naglasio je i to da je Pretresno vijeće zaključilo da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima u Sarajevu, osim u tri slučaja.
Karadžiću, ali i ostalim članovima udruženog zločinačkog poduhvata, kao što su Ratko Mladić, Ljubiša Beara, Vujadin Popović, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik itd., na teret je stavljeno i to što su mnoge zločine mogli spriječiti, sankcionisati počinioce, međutim ništa od toga nisu uradili.
Još jedna od stvari zbog kojih je Karadžić proglašen krivim je i uzimanje posmatrača za taoce "s ciljem da se zaustave NATO napadi".
"Ne samo da je Karadžić imao namjeru da zarobi pripadnike UN-a, već je namjeravao i da im prijeti kako bi se sprovele namjere članova udruženog zločinačkog poduhvata", rekao je sudija O-Gon Kvon.
Karadžićev stav u ovom slučaju, koji je odbačen, bio je da je Vojska Republike Srpske imala pravo da zarobi posmatrače jer su oni bili borci na suprotnoj strani.
Presuda Karadžiću, koju su mnogi označili kao najznačajniju od kada postoji Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, pratio je veliki broj udruženja i pojedinaca koji su otišli put Haga.
Iz Bosne i Hercegovine desetine udruženja, sa stotinama članova, presudu su pratile direktno iz Haga, kao i predstavnici desetina zemalja širom svijeta.
Osuđen po deset tačaka
genocid
progon
istrebljenje
ubistvo
kršenje zakona ili običaja ratovanja
deportacije
nehumana djela, kao što je prisilno premještanje stanovništva
širenje terora
protivpravne napade na civile
uzimanje talaca
