"Mislim da treba presjeći koridor bez obzira ko će to uraditi - NATO, Hrvatska ili neko drugi", izjavio je Stipe Mesić i opet uzburkao strasti.
Odlazeći predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić i posljednje dane svog mandata posvetio je Srbima, pa je u nedjelju, gostujući u emisiji HTV-a "Nedjeljom u 2" ponovio da i dalje stoji iza svoje izjave da bi u slučaju referenduma u Republici Srpskoj vojskom presjekao koridor u Posavini.
"Moje je mišljenje da treba presjeći koridor bez obzira ko će to uraditi - NATO pakt, Hrvatska ili neko drugi. Referendum u Republici Srpskoj bio bi ostvarenje Miloševićevih ciljeva", rekao je Mesić.
Njegova upornost u ponavljanju ove prijetnje, koju su mnogi, kada su je prvi put čuli, tumačili samo kao još jedan njegov politički gaf, čak i kao autogol, ipak govori da je ne treba umanjivati i bagatelizovati. Pogotovo to ne bi trebalo da čine oni kojima je Mesićeva prijetnja upućena, jer sve što je do sada najavljivao, posebno kada se odnosilo na Srbe, na kraju se i dešavalo.
Srbi u Hrvatskoj osjetili su to na vlastitoj koži. Tek kada im se dogodila golgota, sjetili su se Mesićeve potcjenjivačke izjave, izrečene sa mjesta predsjednika umiruće SFRJ, s početka devedesetih, "o blatu na opancima koje mogu ponijeti kada pođu iz Hrvatske". Pet godina kasnije to se i dogodilo.
I za tu izjavu Mesić je u nedjeljuponovio da ju je izrekao "u kondicionalu- šta bi bilo kad bi bilo".
A bilo je baš kako je on i nagovijestio. Stotine hiljada Srba iz Hrvatske, uz "pomoć" Vojske Hrvatske, protjerano je sa svojih ognjišta, samo u - opancima. I sada ih hrvatski predsjednik "sažalijeva" i priznaje da su najveće žrtve rata i da su u Hrvatskoj ostavili sve što su imali.
Ali, Mesić kao predsjednik Hrvatske nije učinio ništa da im bar nešto od imovine bude vraćeno. Bar oduzeta prava.
Za Albance na Kosovu stalno ponavlja da im je Milošević uzeo autonomiju i da u tome treba tražiti razlog gubitka Kosova, ali nikada nije pomenuo da su i Srbi u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i da su i njegovom zaslugom izgubili taj status.
A stekli su ga, ne hrvatskom darežljivošću, već vlastitom žrtvom. Žrtvom koju Mesić omalovažava tako što je iskrivljuje. Dok Srbi nisu protjerani iz Hrvatske držao je vatrene proustaške govore - a kada su nestali, Mesić je postao veliki antifašista.
I sada, sa tih visina, ponovo prijeti ratom Srbima u Republici Srpskoj. Jer oni - tvrdi Mesić - ugrožavaju Dejtonski sporazum. Isti onaj za koji je na desetine puta sam izjavio da je potrošen i da ga treba napustiti?!
Upravo danas, u Mostaru, o tome raspravljaju vođe hrvatskih stranaka iz BiH. Kako su najavili, a prenose mediji u Hrvatskoj, traže prekompoziciju BiH, novi Ustav i novo teritorijalno razgraničenje. I to se u Zagrebu ne zove udarom na Dejtonski sporazum!
Stoga i ratne trube još aktuelnog hrvatskog predsjednika ne govore samo o njegovom političkom i šovinističkom portretu, već više kao izrazu dugogodišnje zvanične politike Zagreba koja se vodi prema srpskom pitanju u cijelom regionu.
Mesić o tome govori na osebujan, oštar način, a novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović, kao kulturan i obrazovan čovjek, o srpskom pitanju će se, pogotovo u BiH, izražavati jezuitski umiveno.
Što se Srba tiče, njihovih izgubljenih prava i dugoročnih odnosa Hrvatske prema njima, oni 18. februar - kada će Mesić predati palicu Josipoviću i otići u penziju - mogu sažeti u onu staru, malo izmijenjenu parolu: "I poslije Mesića - Mesić".
(Srna)
