Dokument koji oslobađa Karadžića iz Zagreba?!

Sudsko vijeće Haškog tribunala izrazilo je razočarenje zbog činjenice da vlasti BiH nisu poslale svog predstavnika na raspravu o dokumentima koju je za svoju odbranu tražio bivši predsednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić.

"Rasprava koju smo za danas zakazali je rasprava u korist pozvane države, a ne nekog drugog“, rekao je predsedavajući sudija O-Gon Kvon, napominjući da vijeće „može da primora države da objelodane traženi materijal“. Vlasti BiH su prošle nedelje obavijestile tribunal da „zbog tehničkih poteškoća vezanih za dobijanje vize nisu u mogućnosti da organizuju dolazak predstavnika BiH".

Ostale države koje su pozvane, Hrvatska, Nemačka, Francuska i Iran predstavljali su njihovi ambasadori i predstavnici ministarstava inostranih poslova. Karadžićev zahtjev za dostavljanje materijala Njemačkoj ambasador ove države u Hagu Tomas Lojfer nazvao je spornim jer „traženi dokumenti nisu potrebni, ili nisu u skladu sa pravilom 54 bis“, dok je Karadžić insistirao da o relevantnosti materijala ocjenu ne može da donese pojedina država.

Dokumenti traženi od NJemačke su višestruko korisni jer će se pomoću njih pokazati sa kakvim se sve teškoćama i sa kakvom oružanom silom suočavala srpska strana u sukobu u BiH, kao i da su države članice UN, među kojima i NJemačka, kršile embargo na naoružanje“, rekao je Karadžić.

Karadžić naglašava da „događaji u BiH nisu nastali u vakumu, već u određenim okolnostima u kojima su postojale četiri strane: srpska, hrvatska, muslimanska i međunarodna zajednica, odnosno pojedinačne zemlje koje su tamo imale svoje oružane snage i posmatrače, koji su neovlašćeno radile u korist svojih zemalja“.

On smatra da bi Njemačka morala da ima i dokumente o njegovim aktvnostima u vezi sa Srebrenicom. Podsjećajući da je preko Hrvatske već došao do jednog dokumenta koji ga oslobađa krivice, on je dodao da bi takvog materijala trebalo da bude još, naročito u NJemačkoj, koja je „bila veoma prisutna u Unproforu, ili na druge načine“.

Ambasador Lojfer još je rekao da određeni broj traženog materijala nije pronađen, dok se neki dokumenti odnose na „nacionalnu bezbednost, pa o njima odluku o obelodanjivanju mora da donese parlamentarni odbor za kontrolu“.

Na pitanje sudije Kvona zbog čega traži materijal koji potvrđuje da „Srebrenica nije bila demilitarizovana zona, da su muslimanske snage izvodile napade iz enklave, da je oružje švercovano u enklavu, te da su snage Armije BiH bile legitiman vojni cilj, kad se Tužilaštvo sa tim slaže, Karadžić je odgovorio da „cijeni to priznanje Tužilaštva“ i dodao: „Možemo zaključiti da pitanje odluke o akciji i moje naređenje ne bi trebalo da bude, ali jeste, u optužnici“, zaključio je Karadžić.

On je veći broj dokumenata očekivao od Francuske, naročito vezano za događaje u Sarajevu i slučaj Markale, jer su na lice mjesta prvi došli francuski istražitelji, a mnogi zvaničnici, među kojima i bivši premijer Baladir, ukazivali na odgovornost muslimanske snage za te događaje.
Predstavnici Francuske su sudu saopštili da su dokumenti u posjedu vlade u Parizu predati, a da su neki zahtjevi optuženog „pogrešno upućeni“, jer se zapravo odnose na UNPROFOR ili nevladine organizacije koje su djelovale u BiH.

Ambasador Hrvatske u Hagu Josip Paro, koji se sudu obraćao na engleskom jeziku, izjavio je da je, „to što je mogla, Hrvatska već dostavila“, i da je „spremna da obezbijedi i više materijala, ukoliko zahtjevi budu dovoljno konkretni“.Hrvatska je Karadžiću dostavila 15 traženih dokumenata, ali je on tražio dodatnu dokumentaciju u vezi sa sastancima hrvatskih zvaničnika sa inostranim ambasarodima, kao i dokumente koji se tiču dopreme oružja u BiH, preko teritorije Hrvatske.

Predstavnici Irana, koji optuženom nije dostavio ništa, tvrdili su da su zahtjevi optuženog „nejasni, široki po prirodi, da ih je teško identifikovati i da nisu relevantni za predmet“.Iran je tražio da se zahtjev optuženog za predaju dokumenata koji se odnosi na dostavu oružja muslimanskoj strani odbaci. Sud je obaviješten da u Iranu „nema nikakvog traga o bilješkama o teretima na brodovima i avionima“, te da se, „poslije određenog vremena dokumenti uništavaju, zbog zastarjelosti“.

Iran smatra da se, „čak i ako je nekoj državi dostavljano oružje, to ne može smatrati ozbiljnim kršenjem humanitarnog prava“. Karadžić je na kraju rasprave insisitrao da vijeće obaveže zvaničnike zemalja da pred sudom, pod zakletvom, potvrde tvrdnje da nemaju tražene materijele, a na osnovu obaveze saradnje sa tribunalom.

U BiH je oružje stizalo preko Unprofora, preko raznih humanitarnih organizacija, uz kršenje Rezolucija UN. To stvara podlogu odbrani da pokaže da stvari nisu takve kako tužilaštvo tvrdi. Da li bi Srbi napali Srebrenicu, da nije bilo napada iz enklave“, upitao je Karadžić. (Srna)