Pokušaj davanja odgovora na pitanje: koja je razlika između DNS-a i DEMOS-a?
Odavno je primjećeno da među različitim političkim partijama u Republici Srpskoj nema mnogo ideoloških ni programskih razlika, a ove godine posebno je naglašena vladajuća (jedina?) politička ideologija – biti u vlasti.
Imena političkih partija dobro oslikavaju to stanje. U medijima vladaju skraćenice - SNSD, SDS, SP, DNS, NDP - rijetko se pišu i govore puni nazivi stranaka. Tek, ni imena ni akronimi skoro ništa ne znače, a i ako znače, ništa smisleno ne govore.
„Može se reći da su nazivi parlamentarnih stranaka smisleniji što su stariji. Jer, partije koje su formirane u predratnom ili ratnom periodu, kao što su SDS (Srpska demokratska stranka) ili SP (Socijalistička partija), imaju imena sa jasnim ideološkim profilom. Međutim, u 2018. to je forma bez sadržaja, pošto se današnji SDS gotovo i ne bavi nacionalnim pitanjem, baš kao što su aktuelni socijalisti nezainteresovani za socijalnu pravdu“, kaže Saša Bižić, novinar iz Banjaluke.
U postdejtonskoj fazi, nastavlja Bižić, javljaju se bizarne kovanice, pošto bi i sami njihovi tvorci teško mogli suvislo objasniti šta znači "nezavisna socijaldemokratija" ili "demokratski progres".
„Pri tome, ime SNSD-a danas je preusko za njih, jer šef te partije očito pretenduje da pokrije kompletan politički spektar, tako da bi bilo više logike da posegnu za rješenjima iz SFRJ, kao što su Narodni front ili Socijalistički savez radnog naroda. Opet, PDP potencira činjenicu da su desni centar, da djeluju u okviru Evropske narodne partije, a u srpskoj političkoj tradiciji riječi "partija" i "progres" nemaju nikakve veze s tim, jer dolaze iz arsenala "50 nijansi crvene boje".
Vidljivo je da je proces doveden do vrhunca opcijama koje kombinuju (popularne) termine "narod" i "demokratija", a naš sagovornik primjećuje da iznenađuju "maštovitošću" čak i one koji su naivno vjerovali da se tu lingvističke mogućnosti iscrpljuju već nakon dvije varijacije.
„DNS i NDP su se, vjerujem, za ovakve nazive opredijelili jer su potpuno ideološki neobavezujući. U isto vrijeme znače i sve i ništa. Jer, širom planete ima niz primjera da su stranke sa ta dva izraza u nazivu trockističko-komunističke, poput, recimo, Narodne demokratske unije Portugalije, ili izrazito desne, kakva je Nacionalna demokratska alijansa u Indiji. Ali, koga briga za to, kao i za očigledan detalj - da je riječ o pleonazmu, budući da je demokratija "vladavina naroda", tako da imamo nepotrebno gomilanje riječi istog značenja“, objašnjava Bižić.
Sedam prijedloga za sporazum vlasti i opozicije
Jednačina kojom se dobijaju imena stranaka nije previše teška ni nejasna. Riječ je o prostoj "matematičkoj" operaciji, smatra i Aleksandra Savić, profesor srpskog jezika i književnosti.
„Imena političkih partija semantički su prazna, što znači da riječi spojene u naziv neke stranke predstavljaju samo jako sužen skup preovladavajućih načela stranke, a nikako novi, poseban, značenjski komplikovan jezički entitet”, objašnjava Savić.
Aleksandra Savić, koja je i predsjednica Udruženja lektora RS, primjećuje je da se imena stranaka u Republici Srpskoj ne razlikuju se od onih u okruženju ili svijetu, a da je već sada jako teško smisliti naziv jer postoji popriličan broj već registrovanih naziva.
„S obzirom na to, strankama ne preostaje mnogo izbora – obično ime sadrži bar jednu od sljedećih odrednica: demokratska, partija, narodna, srpska, stranka, savez itd. Riječi stranka, partija i savez prilično su neutralne i u svom značenju upućuju samo na oblik udruživanja. Sa riječju demokratski/a je drugačije. Naime, čini se da je ta odrednica postala prilično važna nakon promjene političkog sistema i da se nalazi maltene u svakom nazivu partije. Prije toga, to je bio slučaj sa riječju komunistički”.
Složna braća: Četiri stranke na istoj adresi
Savićeva kaže da korišćenjem akronima nazivi političkih partija takođe gube na značenju i postaju samo formalnost.
„Pomoću akronima se može postići određena jezička poruka, to je vrlo zahvalno područje za kreativce, a i naziv partije gubi svoj strogo formalno/administrativni smisao. Jedan od tih načina, kada partija zahvaljujući svom nazivu može poslati određenu, semantički jasnu poruku, jeste korišćenje akronima u reklami ili paroli, a drugi je da sam akronim ima neko značenje (npr. DEMOS, što znači narod)”.
PLAGIJAT IZ CRNE GORE
Saša Bižić kaže da se može se zaključiti da ova uglavnom komična priča o nazivima naših stranaka ima sasvim logičnu završnicu- u klasičnim plagijatima.
„U Crnoj Gori je Miodrag Lekić, ne tako davno prilično uticajan opozicionar, prije par godina formirao stranku koja se doslovno zove Demokratski savez - DEMOS. Dakle, Nedeljko Čubrilović i njegovi saradnici su efikasno riješili ovu "tešku" dilemu - zašto se mučiti i bilo šta smišljati, kad su pametni ljudi u regionu to već učinili? Znači, dovoljno je samo osvrnuti se oko sebe i "posuditi" ono što ti treba”.
