Šta se dešavalo u Bosni? Objavljeni povjerljivi dokumenti iz 1995.

Bil Klinton, pred izbore za predsjednika SAD 1995. pozvao je tadašnju Vladu RBiH koju predvode muslimani da učini teritorijalne ustupke kako bi se okončao rat.

Deklasifikovani dokumenti iz tog perioda i intervjui sa nekim od glavnih junaka odražavaju odlučnost Bila Klintona i njegovog spoljnopolitičkog tima da po svaku cijenu pronađu rješenje za trogodišnji sukob prije početka njegove ozbiljne predsjedničke kampanje 1996. godine - čak i ako to je značilo nagrađivanje lidera Srba za njihovu politiku etničkog čišćenja darujući im njjihov cilj - otcjepljenje, piše Gardijan.

U transkriptima telefonskih razgovora Klintona sa svjetskim liderima navodi se da je on ponavljao da je razočaran što snage bosanskih muslimana nisu uspjele da sačuvaju Srebrenicu. U međuvremenu je glavni operativac za sprovođenje tajnog plana za okončanje rata u Bosni postao njegov savjetnik za nacionalnu bezbjednost Entoni Lejk.

Sprovođenje Klintonovog plana počelo je nekoliko nedjelja prije pada Srebrenice i uključivalo je postizanje mirovnog sporazuma kojim bi Bosna bila podijeljena na dva približno jednaka entiteta. Federacija muslimana i Hrvata trebalo je da dobije nešto manje od polovine države, dok bi Amerikanci razmotrili pritisak na muslimansku stranu da pristane da Srbi u Bosni u roku od dvije do tri godine po okončanju rata održe referendum za izdvajanje iz BiH.

U slučaju da to propadne, plan je bio da se povuku mirovne snage UN, prekine embargo na isporuku oružja BiH i pruži vazdušna podrška muslimansko-hrvatskim snagama u borbi protiv Srba. Klintonov plan predviđao je da se prvo održe razgovori američke administracije sa predstavnicima Sarajeva, kako bi ih ubijedili na ustupke poslije pada Srebrenice, koji je uključivao mogućnost za izdvajanje RS iz BiH.

"Ukoliko bosanski muslimani ne mogu da ubijede bosanske Srbe da njihova budućnost leži u reintegraciji u BiH, nema smisla blokirati mirno razdvajanje zajedničke države, po čehoslovačkom modelu" piše u povjerljivim dokumentima iz 1995. godine koje je objavila predsjednička biblioteka Bila Klintona.

Na prijedlog je reagovao i Dejvis Šefer, savjetnik tadašnje ambasadorke pri UN, a kasnije državne sekretarke Medlin Olbrajt, koji je napisao je da je to "vrlo klizav teren". Prema njegovim riječima "Srbi su zauzeli veliki dio teritorije zahvaljujući etničkom čišćenju, a sada im omogućavamo demokratski referendum da to potvrde".

Kilnton se u razgovorima sa Žakom Širakom žalio i na bosansku vojsku, koja je pobjegla umjesto da se bori protiv Srba.

"U Srebrenici je bilo oko 3.000 bosanskih vojnika, ali oni su ... napustili zonu borbe", rekao je Klinton.

"Razgovaraću sa svojim vojnim savjetnicima, ali oni su veoma skeptični u vezi sa dovođenjem snaga helikopterima, posebno ako se Bosanci ne bi borili. Ne možemo braniti demokratske vrijednosti apstraktno", dodaje on.

Na kraju su se SAD i njihovi saveznici složili da zauzmu stav nad posljednjom muslimanskom enklavom koja stoji u istočnoj Bosni, Goražde, prijeteći velikom odmazdom ako bude napadnuta. Hrvatska ofanziva na Srbe u zapadnoj Bosni u avgustu 1995. ponovo je crtala mapu i prisiljavala Srbe za pregovarački sto bez obećanja za održavanje referenduma.

Gardijan piše i da je Klinton reizabran za predsjednika SAD 1996. godine, a Klintonovi dokumenti, međutim, služe kao podsjetnik koliko blizu su SAD bile da odustanu od Bosne.