Ode Milo, novi premijer je Lukšić

Milo Đukanović saopštio je danas javnosti da je odlučio da podnese ostavku na premijersku funkciju.

On je na godišnjoj konferenciji za novinare rekao da odluka o ostavci nije nova i nije ishitrena, kao i da nije donesena pod pritiskom iznutra ili spolja.

Đukanović je rekao da vrijeme koje je proveo na najodgovornijim funkcijama dugo - dvije decenije.

"Odlazim čiste savjesti i uzdignuta čela, zadovoljan sa onim što sam uradio", rekao je Đukanović.

"Povukao sam se nakon uspješnog referenduma 2006.godine i redovnih izbora održanih u jesen 2006, nakon ubedljive pobjede Koalicije za evropsku Crnu Goru. Splet okolnosti je učinio da 2008. ponovo dođem na vlast. Danas kada je Crna Gora stabilna država koja je izašla iz recesije, kada je postala kandidat za članstvo u EU i kada se nalazi u predvorju NATO-a prepoznata kao uspešna evropska priča na Balkanu i faktor regionalne stabilnosti stekli su se uslovi za moje povlačenje iz izvršne vlasti", rekao je Đukanović.

On je istakao da je procijenio da ličnim činom o povlačenju sa mjesta predsjednika Vlade stvara uslove za promjene u Vladi, "čime će potvrditi da Crna Gora ima evropski kapacitet da nastavi putem političkih i ekonomskih reformi".

Đukanović je potvrdio da će ostati na čelu DPS, da ostaje u Crnoj Gori i da će nastaviti da se bavi biznisom.

"Sve što sam uradio podložno je sudu javnosti i sudu istorije i danas i sutra. Ostajem u Crnoj Gori i kao političan čovjek u vrhu Demokratske partije socijalista i da se profesionalno bavim nekim mirnijim poslovima", rekao je Đukanović.

Upitan da li se plaši da će završiti kao bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, Đukanović je kazao da je svako "poistovećivanje sa scenarijima u okruženju samo posljedica neprofesionalnosti ljudi koji rade u nekim medijima u Crnoj Gori i njihove pataloške opsjednusti njime".

"Želim im da ih to što prije prođe", kazao je Đukanović i dodao da "čita ta trućanja".

Upitan da li namjerava da se vrati na mjesto premijera, kao što je uradio nakon što se 2006. godine povukao sa državnih funkcija i da li može garantovati da recimo 2013. ponovo neće biti premijer, on je kazao "Bože zdravlja, videćemo", ali je dodao da se nada da će njegova odluka da ode sa mjesta premijera biti trajna.

Upitan da li je ubijeđen da Lukšić ima kapacitete da ga zamijeni na premijerskoj funkciji, Đukanović je rekao da jeste, te da ne bi bio toliko neodgovororan da za mandatara predloži nekog u čije sposobnosti ne vjeruje.

On je podsjetio da je bio mlađi od Lukšića kada je postao premijer Crne Gore i poručio da uprkos svojoj mladosti on baštini veoma bogato profesionalno iskustvo.

Đukanović je obavijestio danas Predsedništvo DPS da se povlači sa funkcije, a rukovodstvo vladajuće partije za mandatara je odredilo dosadašnjeg potpredsjednika vlade i ministra finansija Igora Lukšića, saznaje TVCG.

Očekuje se da Lukšić poslanicima crnogorskog parlamenta uskoro saopšti sastav svog kabineta. TVCG saznaje da će biti promjena u sastavu vlade.

Dosadašnji potpredsjednik vlade Svetozar Marović danas je potvrdio ranije saopštenu namjeru o napuštanju vlade u slučaju Đukanovićevog odlaska.

Đukanović je rođen 15. februara 1962. godine u Nikšiću. U tom gradu je započeo školovanje, a nastavio u Podgorici, gdje je završio gimnaziju i Ekonomski fakultet.

Politički je bio aktivan još na fakultetu, gdje je bio predsjednik omladinske organizacije.

Po završetku studija počinje da se profesionalno bavi političkim radom. Od 1986. do 1988. godine bio je član Predsedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine (SSO), zatim član Predsjedništva SSO Jugoslavije, a od 1989. do 1991. sekretar Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore.

Na prvim višestranačkim izborima krajem 1990, kao kandidat Saveza komunista Crne Gore (SK CG) izabran je za poslanika u Skupštini Crne Gore, a 15. februara 1991. godine za predsjednika Vlade Republike Crne Gore.

U to vrijeme bio je najmlađi premijer u Evropi. Na istu funkciju je uzastopno biran još dva puta, poslije konstituisanja druge višestranačke Skupštine, 5. marta 1993. godine i novembra 1996. godine. Na tu funkciju sva tri puta ga je predložio predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović.

Za predsjednika Crne Gore izabran je 19. oktobra 1997. (u drugom krugu) kada je dobio 174.745 glasova. Njegov protivkandidat Momir Bulatović dobio je 169.257 glasova.

Na funkciju predsjednika Crne Gore podneo je ostavku 25. novembra 2002, a 8. januara 2003. ponovo je postao premijer.

U samostalnoj Crnoj Gori, odlukom Vlade 20. juna 2006. Đukanović je preuzeo i resor ministarstva odbrane do završetka septembarskih parlamentarnih izbora.

Posle apsolutne pobjede njegove koalicije (DPS-SDP) na septembarskim parlamentarnim izborima 2006. Đukanović se povukao sa najviših državnih funkcija, a na mjesto premijera došao je Željko Šturanović.

Posle povlačenja Šturanovića sa mjesta premijera Crne Gore, 29. februara 2008. Đukanović je ponovo, peti put, izabran za premijera.

Član je Demokratske partije socijalista (DPS) od njenog osnivanja, od proljeća 1991. kada je SK CG promijenio naziv u DPS.

DPS se pod tim imenom prvi put pojavila na izborima 20. decembra 1992. kada je u republičkom parlamentu CG osvojila 46 od 85 poslaničkih mjesta.

Đukanović je godinama bio potpredsjednik ove stranke. Ostavku na tu funkciju podnio je 25. marta 1997, nakon kritika koje su mu uputili neki članovi DPS i njen predsjednik Momir Bulatović zbog izjava u štampi u kojima kritikuje vlast u Beogradu i ličnost predsednika Srbije, Slobodana Miloševića.

Mjesec dana kasnije, na predlog Momira Bulatovića, ponovo je postao potpredsjednik DPS-a, ali su se sukobi u stranci i dalje nastavili, dok nije došlo i do konačnog rascepa i podjele DPS-a na dvije stranke istog naziva.

Na kongresu otcjepljenog krila stranke, koje je podržavalo Momira Bulatovića, u Kolašinu 1997. godine, Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a u martu 1998. ta stranka je promijenila ime u Socijalistička narodna partija (SNP).

Drugo krilo DPS-a, okupljeno oko Mila Đukanovića, održalo je Treći kongres stranke 31. oktobra 1998. godine, na kojem je usvojen novi Statut.

Glavni odbor DPS-a je, prema novom Statutu, na sjednici od 9. novembra 1998. godine, izabrao Predsjedništvo DPS-a, koje je novi organ upravljanja strankom i broji 11 članova.

Milo Đukanović je izabran za jednog od članova i faktički za prvog čovjeka DPS-a.

Od tada je Đukanović lider DPS-a. Na Petom kongresu DPS-a 19. maja 2007. ponovo je izabran za predsjednika stranke.

Koalicija Evropska Crna Gora Mila Đukanovića na parlamentarnim izborima u martu 2009. osvojila je apsolutnu pobjedu sa 46 osvojenih mandata u Skupštini Crne Gore, a Đukanović je 10. juna te godine šesti put izabran za predsjednika vlade Crne Gore.

Bio je predsjednik Auto-moto saveza Jugoslavije.

Dobitnik je Nagrade za mir i Medalje za mir u svijetu za 2004. koju Međunarodna asocijacija svjetskih edukatora mira dodeljuje svake godine (od 1973.) istaknutim političkim ličnostima za njihov doprinos ciljevima mira i regionalne stabilnosti. Nagradu "Ličnost godine" za 2006. godinu dobio je od sarajevskog lista "Dnevni avaz".

Dobitnik je Povelje Evropskog centra za mir (EPCD) Univerziteta za mir UN 2007. godine, a iste godine je primio i počasno priznanje za humanizam Internacionalne lige humanista (ILH). Za protektora Evropske akademije nauka i umjetnosti izabran je 6. marta 2010. godine.

Đukanović je 28. marta 2008. godine saslušan u Tužilaštvu u Bariju (Italija) u okviru istrage o mafijaškom udruživanju radi šverca cigareta i pranja novca. Njegovo svjedočenje je arhivirano.

Sud u Bariju odlučio je 21. maja 2009. da arhivira slučaj protiv Mila Đukanovića, u vezi sa trgovinom cigaretama.

Govori ruski, a služi se engleskim jezikom. Oženjen je Lidijom Kuč, imaju sina Blaža.

(agencije/MONDO)