Pres sekretar bivšeg britanskog premijera Tonija Blera Alister Kembel izjavio je da ne žali što je NATO bombardovao SR Jugoslaviju.
On je naveo i da su ga u komandu NATO poslali kako bi sredio imidž alijanse i spriječio da ona izgubi medijski rat.
U ekskluzivnom intervjuu za "Novosti", on kaže da ni distanca od 10 godina, ni nova saznanja o bombardovanju osiromašenim uranijumom ili istraga Savjeta Evrope nisu promijenili njegov sud o NATO bombardovanju Jugoslavije, pa čak ni o planovima za kopnenu invaziju naše zemlje.
"Naš zadatak bio je da Slobodan Milošević odustane od politike etničkog čišćenja, da srpske trupe napuste teritoriju Kosova, da se stvore uslovi za povratak izbjeglica. Bili smo u pravu što smo se upustili u to", rekao je on.
Na pitanje zar ga u toj ocjeni nisu pokolebala ni saznanja da je OVK, na čelu sa Hašimom Tačijem, otimala ljude, mučila srpske, ali i albanske zatvorenike, i uzimala im organe, on je odgovorio da je svjestan optužbi protiv Tačija, ali da o tome ne zna ništa više od onoga što je pročitao u britanskim novinama.
"To je jako ozbiljna stvar i zato treba predočiti sve dokaze, što prije. Što se mene tiče, ne sjećam se da sam ikada upoznao gospodina Tačija, mada je moguće da smo se sreli tokom Blerovih putovanja na Kosovo", rekao je Kembel, dodavši da, koliko je njemu poznato, Bler nije imao saznanja o takvim zločinima.
"Da se razumijemo, zlodjela o kojima se govori zvuče zaista grozno. Pa ipak, ništa me i dalje ne može ubijediti da NATO nije trebalo da dejstvuje", kazao je Kembel.
"U komandu NATO poslali su me kako bih sredio imidž alijanse i spriječio da izgubimo medijski rat. Istina je da sam tijesno sarađivao sa vojskom, ali me nisu upućivali u takve, operativne detalje. Ali, znam za kontroverze koje su se podigle oko osiromašenog uranijuma. Zalažem se da Ujedinjene nacije detaljno ispitaju posljedice. Postoje međunarodni standardi ratovanja koji se, jednostavno, moraju poštovati".
Na pitanje koliko su ti "standardi ratovanja" ispoštovani u bombardovanju voza punog civila u Grdeličkoj klisuri i ostalim incidentima i "kolateralnoj šteti", on je odgovorio da ne poriče da je tokom kampanje bilo tragičnih incidenata.
"Meni je u sjećanju ostalo i ono nesrećno raketiranje kolone izbjeglica na Kosovu. Osim što su, naravno, strašne za porodice, takve stvari su bile prava katastrofa za naš medijski imidž, kao i za odnose unutar NATO. Poslije njih, morali smo da mijenjamo koordinaciju. Zato smo, poslije slučajnog razaranja ambasade Kine, reagovali mnogo brže i organizovanije, i odmah se izvinili", rekao je on.
Kembel je rekao da je Bler "znao da moramo iskoristiti sve što imamo da bismo pobijedili" i da je to "uključivalo i opciju kopnene invazije".
"Smatrali smo da treba time da prijetimo što više, kako bismo, možda, uspjeli da dođemo do cilja i samo avijacijom. Tako se i desilo", naglasio je on.
Kembel je rekao da je "postojao značajan otpor tome u ostalim zemljama NATO", posebno u nekim evropskim.
"Čak se (...) i američka administracija podijelila. Ali, planovi jesu postojali, bilo bi neozbiljno da nisu. Ko zna, možda je baš to imalo veliki uticaj na Miloševićevu kapitulaciju", primjetio je on.
Na pitanje kako je jedna izolovana zemlja, pod sankcijama i u mraku - i bukvalno, i metaforički - mogla da se medijski suprotstavi najmoćnijim državama svijeta, Kembel je odgovorio da "ljudi često potcjenjuju prednosti diktatura nad demokratijama u ovoj vrsti 'rata'".
"Režim u Beogradu imao je totalnu kontrolu nad svojim medijima, i to jeste uticalo na novine i televizije u zemljama NATO. Srpska propagandna mašina svakodnevno je puštala pogrešne informacije i ponekad se činilo da je Srbija u pravu, a ne mi. To je bio veliki problem za nas, sa kojim nismo umijeli da se izborimo u prvih nekoliko nedjelja sukoba. Napravili smo grešku u koracima, ali smo uspjeli da i to riješimo", kazao je on.
Drugi dio "Dnevnika" Alistera Kembela, stratega medijskog rata protiv Srbije i Jugoslavije sredinom devedesetih godina i jednog od najmoćnijih "ljudi iz sjenke" u evropskoj politici tokom devedesetih godina, u četvrtak je izašao iz štampe u Velikoj Britaniji.
Kembel je kazao "Novostima" da je u pripremi i treća knjiga, koja će se baviti periodom poslije maja 1999. godine i da će i u njoj dobar dio biti posvećen Srbiji.
(Tanjug)
