Za sada je identifikovano 13 ubijenih osoba, od kojih je šestoro djece, dok ih je 24 ranjeno u raketiranju izbjegličkih kolona
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je optužnicu protiv četiri visoka oficira Vojske Hrvatske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima, jer su u akciji „Oluja” 7. i 8. avgusta 1995. godine naredili avionsko raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti, kod Bosanskog Petrovca, kao i u mjestu Svodna kod Novog Grada, u Bosni i Hercegovini.
Za sada je identifikovano 13 osoba ubijenih u ovim napadima, od kojih je šestoro djece, kao i 24 ranjenih.
To je prva optužnica podignuta za ratne zločine u akciji „Oluja”, koja je dogovorena na sastanku hrvatskog vojnog i državnog rukovodstva 31. jula 1995. godine u cilju protjerivanja srpskog stanovništva i poruke tadašnjeg predsjednika Hrvatske i vrhovnog vojnog komandanta Franje Tuđmana da Srbi treba "praktično da nestanu".
Optužnica u koju je „Politika” imala uvid podignuta je 31. marta protiv pripadnika hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimira Mikca (67) iz Ptuja, Zdenka Radulja (69) iz Osijeka, Željka Jelenića (69) iz Pule i Danijela Borovića (64) iz Varaždina zbog opravdane sumnje da su izvršili krivično djelo ratni zločini protiv civilnog stanovništva u saizvršilaštvu.
Njima se pripisuje da su za vrijeme oružanog sukoba u Republici Hrvatskoj – nakon što je 31. jula 1995. godine na Brionima, na sastanku vojnog i političkog rukovodstva RH, odlučeno da se započne s Vojno-policijskom akcijom „Oluja” i napadne južni i sjeverni dio RSK, s ciljem da se srpsko civilno stanovništvo prinudi da trajno napusti teritoriju na kojoj je do tada živjelo – naredili avionske napade na civilno stanovništvo.
Krivičnim postupkom bio je obuhvaćen i general Josip Čuletić, koji je u relevantno vrijeme bio Načelnik štaba Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i rukovodilac Centra operativnog rukovođenja HRZ i PZO, ali je podizanje optužnice protiv njega izostalo jer je prije nego što je do toga došlo preminuo u Zagrebu.
Optužnica je predata sudu, koji treba da odluči o potvrđivanju.
Tužilaštvo je istaklo da je ovo jedan od najtežih ratnih zločina izvršenih na području bivše Jugoslavije, koji je ostao bez pravosudnog odgovora iako je od početka faktički bio poznat domaćoj i međunarodnoj javnosti i kao takav doživio osudu.
„Za navedene događaje pravosuđa u regionu do sada nikoga nisu procesuirala. Tužilaštvo za ratne zločine nalazi da ovaj zločin, makar i kroz suđenje u odsustvu, treba da dobije svoj epilog i da se donese presuda koja će uz krivičnopravni smisao imati i duboko moralnu i ljudsku poruku”, navodi se u obrazloženju optužnice.
Među dokazima o pilotima i detaljima o tome kako su izvedeni zločini nad civilima nalaze se i borbeni izvještaji koje su sačinili poslije raketiranja. Hrvatska krije „Knjižice evidencije naleta pilota” i „Knjižice održavanja vazduhoplova”, kao što je od Haškog tribunala krila „Topničke dnevnike” u predmetu Ante Gotovine.
Među dokazima su i transkripti sa Brionske sjednice održane 31. jula 1995. godine. Sjednicom proširenog sastava Glavnog stožera Oružanih snaga Hrvatske predsjedavao je vrhovni komandant Franjo Tuđman. Prilikom razmatranja operativnog plana „Oluja 95”, Tuđman je izrekao zapovijest da „Srbe treba tako udariti da praktično nestanu”, a za one koje „ne zahvate” ostaviti dva izlaza i to pravac preko Dvora na Uni ka Novom Garadu i preko Kulen Vakufa ka Bosanskom Petrovcu.
Hrvatska vojska je izvršila napad na teritoriju tadašnje Republike Srpske Krajine, zaštićene zone UN, usljed čega je većinsko srpsko stanovništvo počelo da bježi u pravcu teritorije Republike Srpske i dalje prema Srbiji.
Stanovništvo s područja Like i Dalmacije kretalo se putnim pravcem Donji Lapac – Kulen Vakuf – Drvar – Bosanski Petrovac – Ključ. Kolona se sastojala isključivo od civila, starih i iznemoglih osoba, žena i djece, civilnih putničkih motornih vozila, zaprega, traktora i slično. Dio te kolone 7. avgusta u popodnevnim časovima zatekao se na magistralnom putu Bosanski Petrovac – Ključ, u mjestu Kapljuh, selo Bravsko.
U tom trenutku iznad planine Grmeč nadletao je jedan borbeni avion „mig-21” s oznakama Vojske Hrvatske – „šahovnicama” na repnom dijelu. U zaokretu poslije izviđanja, poravnao se s pravcem kretanja kolone i potom izvršio dejstvo ubojnim sredstvima, pri čemu su poginuli Darinka Drča (68) i njen unuk Jovica Drča (6), Mirjana Dubajić (21), rođeni brat i sestra Žarko (9) i Nevenka Rajić (11), Krstan Vuković (44) i njegov sin Darko Vuković (13), Mirko Stelja (34) i njegov otac Branko Stelja (72) i Milka Kovačević (83), a teže je i lakše ranjeno oko 50 civila, među njima i djeca.
Narednog dana, 8. avgusta, hrvatski piloti raketirali su izbjegličku kolonu u mestu Svodna kod Dvora na Uni.
