Bivši šef Službe državne bezbednosti u Beogradu Milorad Leković posvjedočio je danas, na suđenju Jovici Stanišiću u Hagu, da je Stanišić u proljeće 1991. bio u nemilosti tadašnjeg načelnika SDB Srbije Zorana Janaćkovića.
Leković je, kao svjedok Stanišićeve odbrane, izjavio da je u to vrijeme protiv Stanišića bila sprovedena istraga unutar SDB zbog navodnog prenošenja povjerljivih podataka medijima.
Prema optužnici za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH, Stanišić je u to vrijeme već imao kontrolu nad oružanim formacijama koje su na hrvatskoj teritoriji proganjale nesrpsko stanovništvo i činile druge zlodela, u cilju stvaranja ujedinjene srpske države.
Dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka, Leković je potvrdio da ništa nije znao o tadašnjim susretima Stanišića sa srpskim vođama iz Hrvatske.
Leković je izjavio da je, na Janaćkovićevo insistiranje, u jesen 1990. tadašnji ministar unutrašnjih poslova Radmilo Bogdanović formirao komisiju čiji je cilj bio da utvrdi ko u MUP Srbije prenosi novinarima povjerljive informacije.
Prema riječima Lekovića, koji je predsjedavao komisijom, "svima je bilo jasno da je Janaćković na taj način 'gađao Stanišića'", koga je zbog njegove "profesionalnosti" nastojao da "marginalizuje". Stanišić je u to vrijeme bio Janaćkovićev pomoćnik za kontraobavještajnu djelatnost.
Istragom su bile obuhvaćene osobe pod pseudonimima Lari i Paloma, zbog sumnje da im je neko iz MUP Srbije prenosio informacije, koje bi se potom pojavljivale u štampi.
Sam Stanišić "nije bio pod obradom", niti je tada praćen i prisluškivan, kazao je Leković, ali "ako je Paloma bila pod mjerama, a Stanišić bi se javio na njen broj, onda bi bio sniman taj razgovor između nje i Stanišića".
Istraga komisije, koja je završena krajem maja 1991, pokazala je da su sumnje protiv Stanišića bile neosnovane i njegovo ime nije bilo pomenuto u završnom izvještaju, posvjedočio je Leković.
Kako je rekao, komisija je, međutim, utvrdila da su "objekti Lari i Paloma" dobili "neke materijale da to objave" od operativaca SDB.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Maksin Markus (Maxine Marcus) pitala je Lekovića da li je, tokom rada komisije, Stanišiću bilo zabranjeno da radi svoj posao, a svjedok je odgovorio odrečno.
"Znate li išta o seriji susreta Stanišića sa Slobodanom Miloševićem od maja do jula 1991", pitala je tužiteljka, na šta je Leković odgovorio: "Ne znam".
Isti odgovor svjedok je dao i na seriju pitanja o Stanišićevim brojnim susretima sa vođama Srba u Hrvatskoj i BiH - Goranom Hadžićem, Radovanom Karadžićem, Milanom Babićem, Milanom Martićem i drugima - u istom periodu.
Ne znate ni koliko je puta Stanišić išao u Knin i u SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srem od aprila do jula 1991, glasilo je pitanje tužiteljke Markus. "Ne", odgovorio je Leković.
"Vi zapravo nemate saznanja ni o kakvim aktivnostima Stanišića od aprila do jula 1991", sugerisala je zastupnica optužbe. "Ne, nisam ni morao da znam", uzvratio je svjedok.
U nastavku suđenja, iskaz je započeo sljedeći svjedok Stanišićeve odbrane Vladimir Čorbić. Iz prvih odgovora svjedoka na pitanja Stanišićevog branioca Vejna Džordaš (Wayne Jordash) proizlazi da je Čorbić bio pripadnik SDB Srbije u Novom Pazaru.
Bivši načelnik SDB Srbije, Stanišić i njegov pomoćnik Franko Simatović-Frenki optuženi su za zločine nad Hrvatima i Muslimanima tokom sukoba u Hrvatskoj i BiH 1991-95.
Suđenje će biti nastavljeno sutra.
(Beta)
