Vlada Srbije je 2009. godine skinula oznaku tajnosti sa određenih dokumenata, ali se mnoga i dalje čuvaju dalje od očiju javnosti.
Nedavno je američki predsjednik Donald Tramp naredio da se objave dosijei u vezi sa ubistvom bivšeg predsjednika Džona Kenedija i borca za građanska prava Martina Lutera Kinga, navodeći da je to u interesu javnosti. Šta se sve može naći u spisima domaće arhive. Neki dokumenti su u međuvremenu postali otvoreni za javnost.
Likvidirali smo Petra Petrovića, ali nije to taj Petar Petrović, jer smo ušli sa druge strane sela. Ima jedan čovjek sa sličnim imenom i prezimenom, njega smo likvidirali, ali nema veze, i on je bio narodni neprijatelj...
Ovako, otprilike, piše u jednom od poslijeratnih dokumenata, sa kojih je Vlada Srbije 2009. godine skinula oznaku tajnosti, prepričava Srđan Cvetković sa Instituta za savremenu istoriju. Cvetković je imao uvid u spise, a nekih detalja seća se i danas.
"Recimo, za profesora Dragoljuba Jovanovića... Tito je dao mig (Aleksandru) Rankoviću, a to je opisao i (Milovan) Đilas u svojima memoarima - da se Dragoljubu Jovanoviću nađe krivica. Sve to piše u elaboratima. Ima i namještanja ubistava. Nekom je namješteno da se ubije u rudniku tako što će ga zgaziti vagon sa ugljem", navodi Cvetković.
Tajne službe u Srbiji, kao i u državama bivše Jugoslavije, sprovodile su različite vrste nadzora nad onima koji su im bili sumnjivi. Posljedično, nastali su i lični dosijei za većinu ljudi koje su pratili.
Oznake tajnosti skinute samo sa nekih dokumenata
Cvetković kaže da od 2009. u Srbiji oznaka tajnosti nije skinuta sa bilo kog dosijea ili spisa, dok su druge države u regionu, prema njegovom mišljenju, to uradile sa većinom poslijeratnih dokumenata.
"Obično su to učinile donošenjem zakona o otvaranju dosijea, da se vidi šta se tu radilo, ko su bili saradnici, koliko su ljudska prava kršena. Druga mjera je Zakon o lustraciji koji je kod nas donesen, ali je ostao mrtvo slovo na papiru. Zatim, zakoni o rehabilitaciji i vraćanju imovine, jer su ljudi često ostajali bez imovine u procesu revolucionarnog preobražaja vlasti", ističe Cvetković.
(Ne)povjerljivo
U Srbiji se ne zna tačan broj tajnih dosijea, a prilika za utvrđivanje tog broja propuštena je početkom 21. veka, kada su otvoreni pojedini dosiji Državne bezbjednosti, tvrde poznavaoci. Upućeni navode da se neki od njih nalaze u Arhivu Srbije i Vojnom arhivu. U Arhivu Jugoslavije nema tajnih dokumenata, već se čuva samo civilna arhivska građa, a zakonski rokovi za objavljivanje isti su za sve.
Dragan Teodosić iz Arhiva Jugoslavije napominje da je po Zakonu o arhivskoj građi iz 2020. ista dostupna posle 30 godina za civilnu, a poslije vijeka za vojnu građu.
"A to sve ukoliko stvaralac te građe nije odredio drugačije", naglašava Teodosić.
Stručnjaci smatraju da, kada bi tajne arhive koje imaju bezbjednosne službe bile dostupne za javnost, ljudi bi bolje razumjeli dešavanja i sukobe u bivšoj Jugoslaviji. Poznavaoci ove teme smatraju da bi objavljivanjem tajnih dosijea bili objelodanjeni mnogi planovi i izvještaji bezbjednosnih službi.
Ali ne samo to, već i informacije o smrti nekadašnjeg šefa Uprave državne bezbjednosti Slobodana Penezića Krcuna 1964, ubistvu novinara Slavka Ćuruvije 1999, atentatu na Zorana Đinđića 2003. i pogibiji vojnika u kasarni na Topčideru 2004. godine.
"Tito je dao mig, a to je značilo...": Sa nekih dokumenata skinuta oznaka tajnosti, ovi dosijei se i dalje kriju
Cvetković podsjeća da na ovim prostorima nisu otvoreni dosijei ni od 1945. godine.
"Iako postoje oni okviri od 30, 50 i 70 godina, kod nas eto i poslije toga nisu otvoreni", ističe Cvetković.
Više puta od 2000. godine, razna udruženja, organizacije, pa i političari, predlagali su donošenje zakona koji bi regulisali objavljivanje tajnih dosijea i propisali ko i kako može da im pristupi po isteku utvrđenog roka. Kako kažu upućeni, gotovo ništa nije urađeno.
(RTS/Mondo)
