Selo kod Kuršumlije odolijeva promjenama.
U bajkovitom selu Štava, iznad kojeg se ponosno uzdiže Pančićev vrh, a ispod kojeg je Lukovska Banja sa nadaleko poznatim čudotvornim izvorima termomineralne vode i dalje žive preci Saksonaca koje je u 13. vijeku baš u ovo zabačeno mjesto nadomak Kuršumlije doveo kralj Milutin!
Danas u ovom drevnom seocetu sa bogatom istorijom živi tek stotinak mještana od kojih se većina bavi poljoprivredom, a svima njima je zajedničko to što su za ovo podneblje "čudne riđe puti" i sa "čudnim imenima".
Kako je 2019. godine objasnio Miroslav Jović, poznati turistički vodič iz tog kraja, iako se u Štavi rijetko čuje plač novorođenčadi i u 21. veku u ovom mjestu rađaju se riđa djeca, pa je svima jasno, kako objašnjava, da klica germanskog plemena u blizini administrativnog prelaza sa KiM još nije uništena.
"Saksonce je u Štavu doveo kralj Milutin, a oni su u to vrijeme važili za najvještije rudare. Štavski rudnici su u srednjem vijeku bili poznati po bogatstvu olova, zlata, srebra i cinka, a potomci drevnih Saksonca, koji su tada vadili rudu, prema predanju i danas žive ovdje", objasnio je Jović.
Kraj očuvane crkve iz 12. vijeka, koja se nalazi na samom ulazu u selo, navodi da je u Štavi zaista vrijeme stalo.
"Za razliku od ostalih kuršumlijskih sela, ovdje mještani nose imena koja nisu tipična za naš kraj. Djevojčicama se daje ime Valina, a dječacima Dmitar, što govori da mještani sela nisu zaboravili svoje pretke", kaže Jović.
Biser Štave, Crkva Svetog velikomučenika Mine, od koje zastaje dah uzdiže se nad živopisnim krajolikom i vijekovima prkosi zubu vremena, a kako Jović objašnjava, upravo ova svetinja jedina je u Srbiji koja ima kameni krov:
"Na ploči iznad ulaza u crkvu stoji natpis da je sagrađena i živopisana za vrijeme pećkog patrijarha Pajsija i gračaničkog mitropolita Silvestera, koji su delovali u 17. vijeku. Ovaj podatak ukazuje da je do 17. vijeka prvobitna crkva po svoj prilici rušena do temelja."
Ispričao je i da je u porti živopisne crkve pronađeno oko četrdesetak sarkofaga i mermernih spomenika iz Milutinovog vremena. Mještani nisu željeli da se slikaju za medije: "Neka, hvala! Mi ne damo da nam niko kvari mir koji postoji još samo u našoj Štavi! Drago nam je da ste došli, da osjetite ono 'neopisivo' zbog čega mi vijekovima ne napuštamo naše selo".
Osim po riđokosim stanovnicima, selo Štava je nadaleko čuveno i po skrivenom blagu kralja Milutina, zbog čega baš u ovo mjesto i okolinu dolaze mnogobrojni pronalazači, koji se nadaju da će se dočepati bogatstva.
Legende i narodna predanja o skrivenom blagu kralja Milutina i napušteni rimski rudnici glavni su pokretači zlatne groznice u selima oko Lukovske Banje. Rijetko ko od žitelja Štava, Mrče i drugih sela hoće javno da priča o potrazi za skrivenim blagom, ali kako su samo kratko prokomentarisali, sigurni su da je ono tu negdje.
