Svjedok optužbe Veljko Džakula izjavio na suđenju Hadžiću da je 1992. godine Hadžić bio protiv siživota Srba i Hrvata.
Hadžić (54) je u 14 tačaka optužen za progon, istrebljenje i ubistva nesrba, zatvaranje, mučenje, okrutno postupanje i nehumana djela, deportaciju i prisilno premještanje, bezobzirno razaranje naselja, uništavanje kulturnih i vjerskih objekata i pljačku.
"Zvanična politika RSK bila je da se Hrvati ne mogu vratiti u RSK, uz stalni izgovor da za to nisu stvoreni uslovi. Nije se dozvoljavao ni povratak Srba na teritorije pod hrvatskom kontrolom. Hadžić nije bio ni za povratak Hrvata, ni za povratak Srba, ni za zajednički život", rekao je Džakula koji je 1992. bio potpredsjednik Vlade RSK.
Premda je "javno zagovarao" sprovođenje Vensovog mirovnog plana, kojim je početkom 1992. okončan sukob u Hrvatskoj, Hadžić, po Džakulinim riječima, nije bio spreman da taj plan potpuno sprovede.
"Hadžić nije htio da sprovede demilitarizaciju, kao preduslov za sve ostalo. RSK nije bila demilitarizovana. I za povratak izbjeglica, predviđen planom, se stalno govorilo da ne postoje uslovi, ali se ti uslovi nisu ni stvarali", kazao je svjedok.
Džakula je opisao susret sa Hadžićem i Željkom Ražnatovićem-Arkanom u Erdutu, u proljeće 1992.
"Hadžić me je pozvao u kancelariju i pitao: 'Brate Veljko, jel' istina da ti zagovaraš suživot sa Hrvatima?' Arkan me je prilično upečatljivo pogledao, pa sam rekao da to nije istina. Hadžić je ponovio pitanje, a ja isti odgovor. Nisam bio dovoljno hrabar da kažem istinu. Plašio sam se posljedica jer je Arkan bio dosta oštar prema onima koji nisu dijelili njegovu viziju srpstva", ispričao je Džakula.
Svjedočeći o djelovanju optuženog kao vrhovnog komandanta vojske RSK, Džakula je izjavio da je, krajem januara 1993 poslije hrvatskog napada na Maslenicu, naredio tenkovski napad na Gradišku i Novsku. Tenkovi vojske RSK u to vrijeme su bili pod kontrolom Unprofora, u skladu sa Vensovim planom, naznačio je svjedok.
"Ja sam pozvao komandanta vojske RSK generala Mileta Novakovića i pitao šta se događa. Novaković mi je rekao da 'ima svog vrhovnog komandanta i da izvršava njegova naređenja'. Potom sam razgovarao sa Hadžićem i pitao ga zašto je to naredio. Odgovorio je da smo mi u Zapadnoj Slavoniji u okruženju ustaških snaga koje će nas svaki čas napasti. Rekao sam mu da te opasnosti nema, što su mi rekli i oficiri Unpforora i naši lokalni komandanti", izjavio je Džakula.
Kako je rekao svjedok, Hadžić je pristao da povuče naređenje o tenkovskom napadu na gradove u Zapadnoj Slavoniji, ali se ista situacija "ponovila tri puta za dva dana".
"Na kraju je Hadžić tražio da mi to potpišemo i preuzmemo odgovornost za svoju bezbjednost. Nismo htjeli da kršimo Vensov plan, pa smo potpisali izjavu da nema opasnosti i poslali mu je. Tadašnjim komandant Unpforora u Zapadnoj Slavoniji, general Zabaleta, garantovao je da će nas, u slučaju napada, braniti, ali samo ako ne pokrenemo tenkove iz skladišta UN", kazao je Džakula.
On je izjavio da je 1993. bio optužen za izdaju zato što je potpisao Daruvarsku sporazum sa vlastima Hrvatske u cilju smanjivanja napetosti i da je zbog toga bio uhapšen i zatvoren nekoliko mjeseci.
Suđenje Hadžiću, posljednje pred Tribunalom, počelo je 16. oktobra.
Hadžić je posljednji, 161. optuženi, u pritvoru Tribunala u Sheveningenu. Poslije sedmogodišnjeg skrivanja, vlasti Srbije uhapsile su ga 19. jula 2011. na Fruškoj Gori, a 22. jula je prebačen u pritvor Tribunala u Sheveningenu.
Hadžić je bio u bjekstvu od maja 2004, neposredno pošto je tužilaštvo Tribunala dostavilo optužnicu vlastima u Beogradu.
Tadašnja glavna tužiteljka Karla Del Ponte (Carla) je zatim, na konferenciji za štampu u Hagu, prikazala fotografije Hadžića kako bježi iz svoje kuće u Novom Sadu, poslije telefonskog razgovora u dvorištu. Tužiteljka je sugerisala da je Hadžiću neko iz vlasti javio da je optužen.
(Beta, foto: Beta/AP, Jerry Lampen)
