Muhamed Kahrimanović iz Kozarca, koji živi i radi u Austriji, u Sanici kod Ključa napravio je, za prostore BiH neobično uzgajalište. Na svom, kako ga zove “ranču” Kahrimanović uzgaja alpske ili crvene jelene.
Ekipi agencije Anadolija Kahrimanović je na farmi jelena ispričao kako se u ovaj posao upustio prije pet godina, a interes za njega pojavio se i i ranije u Austriji gdje se zaljubio u to.
“Onda sam vidio da je naše podneblje puno bolje nego u Austriji i klima i sve i radna snaga i hrana, sve živo je bolje nego gore i onda sam mislio prebaciti to ovamo, a našao sam tada tržište u Hrvatskoj za prodaju tih jelena. Međutim, šta se desilo u zadnje vrijeme, Hrvatska je otišla u Evropsku uniju mi smo ostali, naša zemlja nažalost još ni danas nije dobila taj veterinarski institut, pa to ne možemo prodati nigdje nego samo ovdje i kako izgleda meni se polako bliži kraj s ovim uzgojem”, kaže Kahrimanović.
Prema riječima ovog strastvenog lovca “jelen je danas u Evropi kralj u lovu”, a u BiH ga nema.
“Šta mi lovimo ovdje? Fazane?! Lov na jelene to je nešto, ja sam mislio na to i ekonomski mislio sam da ću imati tržište dobro, a imati u lovištima jelena, znači imati kralja. Imamo lovišta bez kralja. Hrvatska danas uvozi, garantujem vam životom, svake godine 50 komada prve klase jelena i to dobro plaća. Zašto? Zato što ih nemaju, e onda što mi to ne bi uzgajali i imali. To je bio moj cilj, zato sam krenuo, a volim imati. To je divota imati, hraniti i raditi pogotovo u ovoj božjoj blagodati gdje mi živimo!, ističe Kahrimanović.
Na farmi koja obuhvata pet hektara zemljišta, sa potokom koji protiče gotovo cijelom dužinom ograđenog prostora trenutno se nalaze 54 jelena. Kahrimanović ih je uvezao u dva navrata, a počeli su se i razmnožavati. Dva odrasla mužijaka redovno se bore za prevlast nad krdom, a stari su po osam godina. Osim njih u krdu je i 19 mlađih mužjaka.
Dominantan je samo jedan mužjak, ali za vrijeme parenja on pazeći na košute ne jede 21 dan, a rijetko pije i vodu, zbog čega oslabi pa dolazi do učestalih borbi za prevlast. U prirodi jeleni se ne bore toliko, ali u ovom zatvorenom prostoru zna biti i po 50 bitki u sezoni. Mlađi jeleni naučili su pravilo da se prilikom susreta poklone glavnom, ali ukoliko to ne urade bitka je neizbježna, pa slabiji iz bitke često izlaze povrijeđeni.
Kahrimanoviću je žao što ne može proširiti farmu jer je postojeći prostor premalen za toliki broj grla. Smatra da je ovo posao budućnosti i da kada bi BiH mogla izvoziti jelene u Hrvatsku, pa i druge zemlje, desetak uzgajivača moglo lijepo zarađivati.
U prethodnim godinama bilo je mnogo i sretnih i nesretnih trenutaka na ovoj neobičnoj farmi. Prošle godine u poplavama je uništena ograda pa su jeleni izašli, ali su se vratili zbog hranilišta na koja su navikli. Kao jedan od najvećih problema Kahrimanović je naveo pse lutalice koji su mu rastrgli šest jelena. Sada je taj problem riješio tako što je sa vanjske strane ograde sproveo žicu sa strujom.
Na pitanje kakvi su jeleni i da li se mogu pripitomiti Kahrimanović je rekao da su kao i druge životinje.
“Oni mene ne poznaju, ja sam ovdje gost, ali čovjek koji ih hrani jedu mu iz ruke. Pruži mu ljubav i dobićeš ljubav”, pričao je Kahrimanović.
S obzirom da on živi u Austriji, farmu u protekle tri godine održava Safet Selman iz Gornje Sanice. Životinje reaguju na njegovu i pojavu i glas, a rado mu jedu iz ruke.
“Tu ima i lijepih trenutaka i malo težih, zavisi od vremenskih nepogoda, i godišnjeg doba. Što se tiče jelena zahtijevaju veliku ljubav, ako želite da postignete cilj, velika se ljubav njima treba priuštiti da bi oni bili u urednom stanju i kvalitetni”, smatra Selman.
Bez obzira što godinama vodi računa o ovim životinjama i dalje nije siguran da zna sve o njima.
“Ipak je to divljač”, kaže on i dodaje da je potrebno i puno ljubavi i rada.
Na pitanje da li prema njemu pokazuju ikakve znake agresivnosti objasnio je da su se takve situacije dešavale na početku.
“Oni su svjesni da ako mene nema da nema ni njima života. Oni jednostavno očekuju mene s tom hranom i prilagodili su se tome hranjenju. Iz dana u dan prihvatili su moju ljubav i stekli smo povjerenje jedni prema drugima. Ako nema povjerenja ne možete raditi ovaj posao i jako je opasan ovaj posao, da vam pravo kažem, ali eto ja sam se zaljubio jednostavno u njih. Mada sam po profesiji stolar, ali eto tu sam došao, malo po malo i tako sam ostao”, ističe Selman.
Objasnio je i da ih hrani najmanje dva puta dnevno, te da hranu mora ostavljati na više lokacija, a hrana mora biti i raznovrsne. Ispričao nam je i kako rado jedu orahe koji padnu na zemlju, pa kada ih pokušava pokupiti uvijek se razočara jer brže jeleni pojedu nego što on stigne pokupiti. Druga omiljena poslastica im je kupina, ali rado jedu i sijeno, travu, lišće i slično.
“Jedu veliku količinu hrane jer troše mnogo energije u toku dana, prave nagle i brze pokrete, a i prelaze puno”, rekao je Selman.
Krug uz rubove farme dug je oko dva kilometra, a smatra da ga jeleni dnevno obiđu bar stotinu puta.
Njegovo radno vrijeme nije fiksno, nekada radi četiri sata, a nekada i 16.
“Zahtijevan je ovo posao, u početku ga nisam shvatao, ali da bi uzgojili na ovako malom prostoru ovakvo stado, vrlo je zahtjevno. Ovako nešto nemate u Evropi da vam ovako iz ruke jedu i mirno ponašaju”, kazao je za agenciju Anadolija Selman.
